Znaš li šta je božanska ljubav? Odgurneš me, ja te zagrlim, ujedeš me za
srce, ja te i dalje volim, postaneš razlog moje želje za nestankom, i razlog
želje za životom, ako mi samo jedan osmeh podariš. Ovo nije ljudska
ljubav, dragi moj, ovo je ono što ti ne priznaješ, osećanje koje se vidi samo
sa visine iznad bola, iznad svih granica ljudskog ega, ljudske logike i
površnosti. Ovo je ono što pošalje Neko iznad nas i ja to odbaciti ne mogu,
ovo je neograničeno, i nosi samo nežnost, ne vezivanje i uslovljavanje.
Budi najgori, meni uvek najdraži, budi prepun mana, za mene uvek
savršen...jer ovo nije ljudska ljubav. Toga nema u svakome i nema kraja...
Ponekad noću, zamišljam te kraj sebe, i želim da te izvadim iz misli u
stvarnost, da se ostvare.
To "ponekad" je uvek, svake sekunde, bez prestanka, u svakom deliću
mene. Ponekad noću zapitam se, čime ću te sutra pridobiti, kojim potezom
i kakvim rečima mogu te u svoj svet dovesti.
Ponekad ujutru razmišljam, jesi li spavao i šta ti je u duši, setiš li se mene,
kako će ti dan proteći...To "ponekad" jeste uvek. Ja uvek mislim o tebi, kao
nepresušni izvor, nema šta tu vodu preseći ni sprečiti da prodire. Ponekad
i danju mislim o tebi..."Ponekad" znači uvek, neprestano. Energija ljubavi
govori mi da je stigla do tebe i da te obavija i greje...Osećaš li ? Šaljem ti je,
ponekad, iz sekunde u sekundu, uvek...
Ja te volim najviše i najluđe... Tebe i metar kruga oko tebe.
SVIĐAŠ MI SE
Takav kakav jesi, i ti koji si, za mene si najdraži, najbolji, najlepši.Volim
tvoje nesavršenstvo, volim tvoje postojanje i tvoju pojavu, volim tvoje ime.
Poseban si u mojoj priči, u najposebnijem deliću duše čuvam te,
pokušavam da opišem rečima i ne uspeva mi.
Sviđaš mi se ti koji si za sebe najgori, meni si najslađi, bez ikakve zamene i
utehe, bez ikakve šanse da neko drugi bude "moj najdraži". Sviđaš mi se
najviše od svih stvorenja a da te ne veličam i ne kujem u zvezde, ne
uzdižem te u nebo a opet volim te i više od svakog savršenstva i svake
druge lepote.