Ne pitaj me šta me toliko privuklo na tebi, jer to nije obično, nije ni
jednostavno, niko ovakav osećaj opisao ne bi. Možda si mi dodeljen kao
sudbina, možda sam te sama odabrala, možda se sviđamo Svemiru, ti i ja,
u Njegovoj zamisli, možda i ne znam da ispričam.
Svidela mi se blizina tvoja i tvoj dodir, svidela mi se toplina koja me
ispunila i unutrašnje sunce koje me obasjalo. Svideo mi se spokoj i
blaženstvo koje sam osetila kada sam te videla, bez treme, straha, nervoze
i ubrzanog lupanja srca. Sviđaš mi se kakav jesi, pravi ti, moja duša te
voli.
(Priče sa Radan planine)
Sledećeg dana, članovi svetske Unije, čitali su najnoviju ideju fizičara iz
Srbije. Bila je nalik na sve ostale, ali ipak jednistvena. Napisao je na
srpskom i na engleskom jeziku.
“Ja sam neko ko je do skora imao vezu samo sa kvantnom fizikom i nikada
nisam verovao u nešto a da dobro ne proučim. Posvetio sam dve decenije
nauci, da bih dobio otkaz u ovom vremenu ludila. U glavnom gradu moje
zemlje, odakle sam pobegao pre nekoliko dana, dogodilo se da je televizija,
koja sebe smatra zabavljačem širokih narodnih masa, objavila vest o
zemljotresu, a da ga nije ni bilo. Ljudi su masovno izašli na ulice, jer sui h
sugestivni zraci naveli da se sećaju nečega što nisu osetili ni videli. Moji
susedi su me probudili sa pričom da se treslo tlo. Osim ovog medija,
postoje i drugi, pisani, koji su joj pomagači, a tu su i neki elektronski
mediji koji internetom samo pogoršavaju situaciju i podsmevaju se. I sve
to je dokaz da naši, prirodni talasi, koje emituju naše emocije, naši fotoni,
mogu da poraze veštački izazvane. Na sve što mi tvrdimo da je istinito,
reaguju tako što stvaraju materiju. Ja vas neću zamarati fizikom, ali ovo
je mnogo puta dokazano i provereno. Kvantna fizika zato i postoji, da
objasni ono što je dobilo ime “čudo”, i nije čudo već prirodna pojava. Moj
predlog jeste da ne mislite o tome kako je svet u lošem stanju, već da u