Željka Župan Vuksan
Uvod
Dramski odgoj kao samostalni nastavni predmet ne postoji u hrvatskoj
školskoj praksi, no on nije novost u hrvatskoj odgojno–obrazovnoj praksi.
Provodi se u dramskim učilištima i studijima, a tek jedan oblik dramskoga
rada odvija se u sklopu izvannastavnih aktivnosti poput školske dramske
skupine, koju u većini slučajeva izvodi nastavnik Hrvatskoga jezika i to
često ne prema vlastitim interesima i željama, već mu je izvannastavna
aktivnost dodijeljena kao dopuna satnice. Do 2015. godine, odnosno do
pokretanja Poslijediplomskoga specijalističkog studija dramske pedagogije
na Učiteljskome fakultetu u Zagrebu, nastavnici su svoje znanje stjecali na
različitim radionicama, kazališnim kampovima ili vlastitim iskustvom u
praktičnome radu.
Od 2015. godine počinje sustavno obrazovanje dramskih pedagoga, a do
tada je Hrvatski centar za dramski odgoj bio krovna institucija za njihovu
edukaciju i stručno usavršavanje.
Godine 2002. zbog promjene pravila sudjelovanja na školskim susretima
učeničkoga dramskog stvaralaštva, HCDO prekida suradnju s tadašnjim
Ministarstvom prosvjete i športa što je značilo i prekid zajedničke sustavne
edukacije nastavnika, odgajatelja i ostalih pedagoga. No, prekid suradnje
nije značio prekid djelovanja HCDO-a, naprotiv HCDO organizira
radionice i stručna usavršavanja te svojim polaznicima pruža licencu,
odnosno zvanje dramskoga pedagoga. Od ostalih ustanova ističu se
Učiteljski fakultet, koji od svoga osnutka organizira kolegij Lutkarstvo i
scenska kultura, zatim Studij socijalnoga rada Pravnoga fakulteta s
metodičkim kolegijem Dramski izraz u nastavi hrvatskoga jezika i
književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pod vodstvom dr. sc.
Vladimira Krušića. Tek 2010. godine usvajanjem Nacionalnoga okvirnog
kurikuluma za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko
obrazovanje pružena je mogućnost sustavnoga uvođenja dramskoga odgoja u
neposredni nastavni proces.