Nataša Milojević
Svoj osobni identitet otkrivalo je 13 % učenika osnovnih i 21 % učenika
srednjih škola, a čak 6 % učenika osnovnih i 15 % učenika srednjih škola
sretalo se u stvarnosti s nepoznatim prijateljima (Popadić i Kuzmanović
2013).
Cyberbullying mogu direktno ili indirektno prouzročiti druge osobe s ili bez
pristanka žrtve korištenjem internetskoga profila žrtve. To uključuje slanje
ili objavljivanje uznemiravajućih poruka, fotografija ili videozapisa na
blogovima, forumima, chatovima ili na profilima drugih osoba. Za razliku
od drugih vidova vršnjačkoga nasilja, cyberbullying može biti prisutan 24
sata dnevno; žrtva može biti maltretirana na svim mjestima (uključujući
njezinu kuću i druga mjesta koja su bila sigurna u slučaju drugih vrsta
vršnjačkoga nasilja); širenje je mnogo frekventnije; nasilnik može biti
anoniman i nema direktnoga kontakta sa žrtvom. Žrtva može biti svaka
osoba koja se koristi internetom ili pametnim mobilnim telefonom
neovisno o spolu, uzrastu, digitalnome iskustvu, načinu i učestalosti
korištenja modernih tehnologija (Kuzmanović i dr. 2016).
Podatci istraživanja pokazuju da su učenici srpskih škola bili počinitelji
cyberbullyinga: 7 % učenika koristilo se imenom druge osobe pri
objavljivanju nečijih privatnih sadržaja, 5 % učenika objavljivalo je tuđe
fotografije ili videosnimke s ciljem da ismije drugu osobu, a 7 % učenika
širilo je laži o nekoj osobi (Vučković i dr. 2016).
Fondacija Tijana Jurić započela je 2014. projekt Sigurno na internetu – sigurno
u životu kako bi informirala učenike osnovnih i srednjih škola o
cyberbullyingu. Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija
pokrenulo je 2016. mrežnu platformu za razvoj informacijskoga društva
Pametno i sigurno s ciljem prevencije posljedica cyberbullyinga. Platforma
promovira digitalno obrazovanje i kulturu sigurnosti čitavoga srpskog
društva. Oba se programa i dalje aktivno predstavljaju u školama.