Marina Petković Liker
3. Svaki je izvedbeni čin neki rizični pokušaj. Predstava ponekad može ne
uspjeti iako smo uložili puno truda, a ponekad s vrlo malo truda može
uspjeti ili barem prividno uspjeti.
4. Predstave se (uglavnom) izvode za publiku, za neke određene gledatelje i
nisu same sebi svrha. Stoga je ono što se dogodi u komunikacijskom prostoru
između predstave (izvođača, autora, voditelja) i publike specifično iskustvo o
kojemu je razgovor potreban i jednoj i drugoj strani. - Ne procjena, nego
evaluacija, vrednovanje, analiza, razgovaranje i dijeljenje doživljaja o onome
što se dogodilo u vremenu i prostoru predstave na obje strane.
5. Dramskopedagoški rad u sklopu izvannastavnih aktivnosti učenika u
osnovnim i srednjim školama često je usmjeren na nastajanje predstave,
odnosno dramsko-scenske ili kazališne izvedbe. Najčešća svrha takvih
predstava jest upotpuniti prigodni program školskih priredbi. Voditelji
dramske skupine pod pritiskom su slaganja neke zgodne i zabavne predstave
koja će razveseliti roditelje i djelatnike škole, po mogućnosti sve. Na tome
mjestu voditelj često nema vremena ni prostora s učenicima uroniti u dublji
proces dramskoga stvaralaštva, već (ako ima sreće) pronađe neki zgodni tekst
ili (ako je dovoljno vješt) sjedne i sam ga napiše, a onda s učenicima
uvježbava kako se taj tekst igra, odnosno govori. Iz toga proizlaze dva
problema: 1. manjak vremena i posvećenosti dramskopedagoškom radu iz
kojega bi se mogla razviti kvalitetna predstava. i 2. posezanje za sigurnim
kazališnim rješenjima.