-490
Osvrti na radionicu:
Kako razgovarati o predstavi u kojoj igraju djeca i/ili mladi?
nekoliko elemenata:
1. ”Scenske su umjetnosti vezene za izravno prezentiranje umjetničkog
proizvoda, (…) one se izvode, stvaraju izravno, hic et nuc, za publiku koja
prisustvuje predstavi - govorni, pjevani, plesni ili mimički (gestualni) teatar,
balet, pantomima, opera, najpoznatiji su primjeri scenskih umjetnosti. Oblik
prizorišta i odnos između pozornice i gledališta nisu toliko bitni. Presudna je
trenutačna komunikacija s publikom posredstvom performera (izvođača)
1
(glumca, plesača, pjevača, mimičara…).”
izravno,
ovdje i sada,
govorom, pjevanjem, plesom, gestom
da bi se trenutno komuniciralo s publikom
2. ”Što je teatralnost? To je teatar kad se od njega oduzme tekst, to je gustoća
znakova i osjeta koja se na pozornici gradi na temelju pisanoga predloška, to
je neka vrsta sveopće percepcije osjetilnih varki, gesti, tonova, distanci,
supstanci, svjetala, koja preplavljuje tekst u punoći njegova izvanjskoga
jezika” (Barthes, 1964). Isto tako u artaudovskom smislu, teatralnost se
suprotstavlja književnosti, kazalištu teksta, pisanim sredstvima, dijalozima a
2
ponekad čak i narativnosti i dramatičnosti neke logički izgrađene fabule.”
esencija kazališta nalazi se mimo teksta
ona može biti u odnosu teksta, ali kazalište nije tekst
dramska igra nije govorenje teksta
govorenje teksta je samo jedan njezin dio
1 Pavice, Patrice. 2004. Pojmovnik teatra, Zagreb: Antibarbarus; str. 335
2 Pavice, Patrice. op.cit.; str. 374. Barthesov citat Pavis prenosi iz knjige Barthes, Roland. 1964.
Essais critiques. Paris: Esitions du Seuil.