- 492
Osvrti na radionicu:
Kako razgovarati o predstavi u kojoj igraju djeca i/ili mladi?
nešto poput dodatka
Na radionici Režiramo u školi, koja se održala u sklopu Simpozija, sudionici
su postavili nekoliko pitanja. Mislim da su pitanja važna i zanimljiva. Na
njih postoji bezbroj različitih odgovora. Evo, ovako su otprilike zvučali
moji odgovori:
1.Koje aktivnosti provoditi s djecom a da budu u funkciji ostvarenja cilja
(predstave), a djeci zanimljive?
Za početak, predstava ne bi trebala biti cilj. Barem ne onaj početni. Počnite
s raznim dramskim igrama. Provjerite kako reagiraju na kretanje,
improvizaciju, tekst, na smiješne ili ozbiljne sadržaje… Potaknite ih da se
otvore, komuniciraju, izražavaju svoje probleme i primjećuju probleme
drugih. Drama je uvijek neki problem, nije li? Dramska igra otvorit će vam
niz ideja i omogućiti djeci da se oslobode i požele raditi predstavu. A kad
su spremni, proces rada na predstavi sam će tražiti konkretne aktivnosti.
2. Od čega prvo počnemo kada krenemo režirati?
Od onoga što vas muči. Od onoga o čemu želite govoriti. Od onoga što je
zajedničko cijeloj skupini. A to najprije trebate otkriti. Dakle, krenite
istraživati! Raznim tehnikama. Pišite, tražite glazbu, čitajte, fotografirajte,
snimajte, slušajte, plešite, razgovarajte s užom i širom okolinom i sa sobom
samima. To je početak, a u tom početku ćete već skupiti toliko materijala
da će vam se roditi uvijek nove i nove inspiracije za rad.
3. Kako napraviti zanimljivu predstavu bez scenografije, kostimografije?
Scenografija i kostimi vam ne trebaju. Mislim, trebaju, ali nisu toliko
presudni i nisu točka od koje krećete. Kad imate temu kojom se bavite i
kad imate sadržaje kojima ste se bavili