- 476
Osvrti na radionicu:
Kako razgovarati o predstavi u kojoj igraju djeca i/ili mladi?
Neke skupine se ozbiljno pripremaju, neke svoj dogovor odrađuju tek
toliko, poneki su nezadovoljni sa skupinom kojoj pripadaju, jednima je
teško i ne mogu se odlučiti kojim putem krenuti, drugi se zabavljaju. Ono
što je zajedničko je pritisak vremenskoga roka. Pri demonstraciji kratkih
izvedbi svi su bili u poziciji dvostrukih uloga - u jednome trenutku primali
su komentare, a u drugome su ih davali.
U otvorenoj i vrlo provjerljivoj analizi osvještavamo:
• kako je lako moguće na temelju kvalitete, uigranosti i općega
dojma scenske izvedbe steći posve krive pretpostavke, a potom i
zaključke o procesu rada, postupcima i dramskom stvaralaštvu
skupine
• kako iskustvo i znanje, a posebice estetsko ili stilsko opredjeljenje
promatrača utječe na komentar koji nije ni u kakvom dosluhu s
viđenim scenskim prikazom
• kako se u trenutku negativne kritike promijenila atmosfera i
dogodila neka vrsta samootuđenja, povlačenja svakoga prisutnog u
prostoru, neovisno je li kritika upućena njemu ili ne
• kako pristajemo na pohvalu premda ona uopće ne odgovara našoj
namjeri kao izvođačima i kako nemamo nikakvu potrebu
suprotstaviti se krivom tumačenju ili zaključku ako nam ide u
prilog
• što čujemo i kako čujemo komentar na svoj rad (Primjer: skupina
plesača nakon izvedbe dobila je između mnogih i komentar donekle
usklađeno koji je jedna sudionica toga plesnog prikaza čula kao
pohvalu te je istaknula kako je usklađenost u plesu vrlo važna
stavka i s obzirom na uložen trud bila je zadovoljna komentarom,
dok je druga iz iste grupe istu rečenicu čula kao zamjerku jer je
naglasak stavila na riječ donekle i pretpostavila ili čula kako nisu bile
usklađene.).