- 474
Osvrti na radionicu:
Kako razgovarati o predstavi u kojoj igraju djeca i/ili mladi?
Radionički smo krenuli od pretpostavki koje pri radu i procjenjivanju ne
bismo trebali nikada smetnuti s uma ili podrazumijevati, već ih konstantno
iznova ponavljati i prizivati da nam se negdje ne zagube po putu. One su:
1. DIJETE - čovjek
Svako biće ponaosob neprocjenjivo je, važno i bitno te njegove mogućnosti
i razvojne faze uvelike utječu na njegovo izražavanje:
• intuitivno stvaralaštvo koje je kao takvo lišeno naučenih tehnika i
vještina pri izražavanju je izraz sam, jedinstven, autentičani i nije ga
nužno razumjeti, ali bi ga važno bilo PREPOZNATI
• stvaralaštvo koje se koristi nekim naučenim vještinama kao pomoć pri
realizaciji je često lako uočljivo, razumljivo i najčešća je zamka za
samoga stvaratelja, njegovoga učitelja ili procjenjivača jer zbog privida
razumijevanja o takvom izrazu svatko misli da ima što reći
• svjesno, no opet spontano stvaralaštvo, ono koje podrazumijeva znanja
i vještine, ali ih nužno ne koristi je posve nov, jedinstven i autentičan
izraz te ni njega nije nužno razumjeti, ali bi ga bar mi koji radimo s
djecom i mladima morali prepoznati ili slutiti.
2. STVARALAČKI PRODUKT u dramskome radu s djecom ili/i mladima:
• trebao bi biti uobličen u zaokruženu cjelinu i sadržavati dramsko–
scenske postupke u kojima ne bi trebao izostati nijedan element
poput: unutarnje motivacije ili vrline, korištenja ponekih znanja i
vještina i originalnosti u pristupu temi ili u načinu iskaza.