-450
Scher i Verrall (2005) ističu kako je mit da talent posjeduje samo manja
skupina darovitih. Svaki mladi čovjek ima potencijal činiti mnoge različite
stvari ako mu prilike i obrazovanje to dopuste. Slažemo se s navedenom
tvrdnjom i smatramo kako je učiti djecu pričati priče proces koji traje, ne
rađaju se dobri pripovjedači preko noći, osim ako u pitanju nije prirodni
talent. Međutim, svako dijete može poboljšati svoju sposobnost ako mu se
u tome pomogne. Neupitno je kako svaki takav proces rada i učenja treba
imati procjenu, treba ga se vrednovati radi razvijanja i napretka onih koji
su uključeni u određeni proces. Jedan od važnih kriterija uspjeha jest
skladan odnos između uloženoga vremena i truda te rezultata vrednovanja.
Grafikon 3. Elementi vrednovanja dječje izvedbe
Obrada podataka pokazala je kako 26 % ispitanih učitelja, prilikom
učeničkih izvedbi, vrednuje uživljenost učenika, a 25 % izgovor učenika,
odnosno govorne vrednote jezika. Među odgojiteljima rezultat je nešto
drugačiji, tako njih 35 % kao najvažniji element vrednovanja označava
dječju spontanost. Osim navedenih elemenata odgojitelji i učitelji vrednuju
i kreativnost (7 %) te maštovitost (5 %). Uvježbanost izvedbe vrednuje 18 %
učitelja i 1 % odgojitelja, dok 2 % odgojitelja smatra da dječju izvedbu ne
treba vrednovati navedenim elementima jer je važno da se oni koji nisu
vješti u tome ne osjećaju nesigurno i obeshrabreno.