-448
No, ponekad je teško pronaći odgovarajuću priču kojom se želi utjecati na
određeno ponašanje pa tako 15 % naših ispitanika ističe da djeci pričaju
priče koje same izmisle.
U istome se postotku javljaju i oni koji djeci najčešće pričaju basne, dok je
najviše onih koji pričaju kratke priče (31 %) i bajke (25 %). Neke je priče
djeci dovoljno ispričati jednom, no ako se sustavno pojavljuje problem u
grupi ili razredu koji želimo otkloniti, ciljanu priču treba ponavljati.
Velički (2013) ističe kako nam doticaj s misaonim i slikovnim svijetom
književnih djela pomaže razumjeti određena životna iskustva pa ih tako i
primijeniti na vlastiti život. Čak 43 % ispitanika djeci istu priču pričaju više
puta, dok ih 57 % to čini ponekad. Uglavnom su odgojitelji ti koji
napominju da njihovi odgajanici sami traže da im se ista priča ponavlja više
puta, dok kod ispitanih učitelja takav slučaj nije zabilježen.
Grafikon 2. Svrha pričanja priča
Svrhu svoga pričanja priča, odgojitelji pronalaze u razvijanju jezične
djelatnosti slušanja (29 %), dok je učiteljima pričom najbitnije odgojno
djelovati na određeno ponašanje i situaciju (31 %). I učiteljima (26 %) i
odgojiteljima (26 %) jednako je važno pričanjem djecu naučiti razumjeti
sebe i svijet oko sebe, a u najmanjem postotku to čine kako bi djecu
zabavili (odgojitelji 12 %, učitelji 9 %) ili ih naučili pričati priče (odgojitelji
5 %, učitelji 10 %).