Maša Rimac Jurinović / Ana Škaro
U našem se istraživanju, kako je iz Grafikona 1 vidljivo, pokazalo da se
ritualima češće koriste odgojitelji. Ritual koji kod učitelja u potpunosti
izostaje, a kod odgojitelja se javlja čak u 35 % slučajeva jest formula koja
nam je svima dobro znana, a označava kraj priče (npr. Čiča Miča, gotova je
priča.).
Rituali podjednako zastupljeni u vrtiću i školi su određivanje posebnoga
vremena u danu za pričanje priče te pjevanje uvijek iste pjesme na početku
i na kraju priče. Posebno zanimljiv ritual za naše istraživanje, kojega rabi
čak 76 % učitelja i 26 % odgojitelja, jest uvođenje djece u svijet priče
prigodnom vježbom zamišljanja, odnosno dramskom vježbom vođena
mašta, koju učenici ”u pravilu izvode zatvorenih očiju, udobno smješteni u
prostoru i od njih se očekuje da živo zamišljaju i da u duhu predočavaju
ono što voditelj pripovijeda” (Čubrilo i dr. 2017: 34). Ispitanici u svojim
odgovorima često spominju kako svoje izvedbe priča, osim već navedenim,
nadopunjuju raznim pokretima tijela, mimikom i gestama.
U odgovorima na pitanje otvorenoga tipa, kojim se najčešće rekvizitima
koriste prilikom pripovijedanja, spominju kako za izvedbu priče rabe
scenografiju, kulise, kostime i lutke, što terminološki sugerira i
jednostavniju predstavu. U pričanju priča takav oblik predstavlja zaseban
metodički model stolne predstave (Velički 2013: 85). No, iako
pripovijedanje drami služi za njezinu nadogradnju i razvijanje, ne može se
reći da u potpunosti vrijedi i suprotno. Pripovijedanju je ipak svrha da,
između ostaloga, razvija dječju maštu. Zato pri pričanju treba paziti na
količinu rekvizita i detalja kojima se koristimo jer bi, ako pretjeramo,
mogli omesti dječju pozornost u stvaranju njihovih vlastitih unutarnjih
slika (Velički 2013).
Ponekad u radu s djecom odgojitelji i učitelji traže priče kojima bi djeci
približili određenu situaciju ili kojom bi utjecali na ponašanje djeteta.
Preneseno značenje sadržaja, odnosno metafore kojima priče obiluju,
snažno su sredstvo za lakše shvaćanje svijeta oko sebe (Velički 2013).