-446
Neki u sredinu stavljaju upaljenu svijeću, koja ”pojačava osjećaj
svečanosti” (Velički 2013: 77), a nekima za stvaranje ozračja pomažu i razne
svjetiljke (fenjeri), zamračen prostor, instrumentalna glazba ili udaraljke.
Jedna odgojiteljica objašnjava kako prostor priprema prema temi priče ili
bajke koju priča. Svoju tvrdnju oprimjeruje pripremom za pričanje priče o
zvjezdici prilikom koje je na strop zalijepila stiropor na kojemu su bile
zvijezde, a po podu je prosula bijele kuglice od vate koje su simbolizirale
svijet snova.
Osim ugodnoga i opuštajućega ozračja, dobiveni rezultati upućuju na to da
su ispitanicima važna i sredstva koja upotrebljavaju. Čak 64 % ispitanika
kao glavno sredstvo za približavanje priče djeci rabi razne lutke (ginjol
lutke, štapne lutke, ručne lutke) koje simboliziraju likove iz bajke ili priče.
A kako u kreiranju i uporabi rekvizita nema granica mašti (Velički 2013),
osim lutaka, ispitanici upotrebljavaju i slikovne aplikacije (14 %),
kostime (6 %), razne vrste tkanina (4 %), a nekolicina (1 %) kutiju, škrinju ili
vrećicu u kojoj su sredstva za postavljanje scene. Kako su okruženi
konstantnim vizualnim podražajima, bukom i užurbanim načinom života,
neosporno je da djeci treba poticajni kutak u kojem se mogu odmaknuti od
svega i u tišini i miru razvijati vlastito mišljenje, maštu i aktivno slušanje.
Zbog toga su važni i rituali koje sa sobom nosi pričanje priča.
Grafikon 1. Rituali kojim se koriste odgojitelji i učitelji prilikom pričanja priče