Maša Rimac Jurinović / Ana Škaro
(odgojitelji 21 %, učitelji 36 %). Većina odgojitelja (62 %) priče priča
svakodnevno, a 29 % jednom tjedno. Ispitani učitelji u znatno manjem
postotku (11 %) pričaju priče svakodnevno, dok ih 39 % to čini jednom
tjedno. Da učitelji rjeđe pričaju priče, dokazuju i njihovi odgovori na
sljedeće pitanje Koliko često pričate priče?. Naime, tek 24 % učitelja priča
priča jednom mjesečno, 15 % prigodno (za Božić, Majčin dan i slično) te 9 %
jednom u tri mjeseca. Kod odgojitelja je u sve tri spomenute kategorije
zabilježena samo 1 % onih koji pričaju priče u navedenim intervalima.
Daljnjom obradom došle smo do podataka kako ispitanici koji rade duže
od 10 godina, u nešto većem postotku (68 %) od ispitanika koji rade manje
od 10 godina (50 %), prije izvedbe priče pripremaju prostor u kojem će
pričati priču. Također, njih 74 % rabi rekvizite tijekom pričanja, dok ih oni
1
koji rade manje od 10 godina rabe u nešto manjem postotku (67 %).
Teoretičari pričanja priča navode da priče i bajke trebaju ozračje i svoj
prostor u kojem se djeca smiruju i slušajući stvaraju vlastite unutarnje slike
(Velički 2013). Vjerujemo da su ispitanici čitajući literaturu pronalazili
uporište svojoj praksi pa na pitanje otvorenoga tipa, da ukratko opišu kako
pripremaju prostor za pričanje priče, mnogi odgovaraju kako su u učionici
uredili kutić za pričanje u kojemu se nalazi poseban stolac ili baldahin
ispod kojega sjedi osoba koja priča. Također, neki ispitanici navode kako
prije pričanja djeca sjedaju u krug ili polukrug na jastučiće, deke, strunjače
i sl. što je idealna formacija za pričanje jer su ”u krugu svi ravnopravni i
svatko svakoga može vidjeti” (Velički 2013: 76).
Kako bi se njihovi učenici bolje koncentrirali, učitelji označavaju sredinu
prostora raznim simbolima.
1 Ti su nas rezultati ponukali da provedemo dodatnu analizu. Koristeći Hi-kvadrat test za dva
neovisna uzorka ispitivale smo postoje li značajne razlike između godina radnoga iskustva i
vremena utrošenoga u pripremu izvedbe priče. Uspoređivale smo ispitanike koji imaju više od 10
godina radnoga iskustva i manje od 10 godina radnoga iskustva s vremenom koje koriste na
pripremu izvedbe (priprema < 2 h i priprema > 2 h). Test je pokazao da statistički značajna razlika
na razini p < 0.5 i p < 0.01 ne postoji. Samo se 13 % ispitanika koji imaju više od 10 godina radnoga
iskustva za izvedbu pripremaju duže od dva sata, dok se njih 93 % s manje od 10 godina radnoga
iskustva pripremaju manje od dva sata.