Vladimira Velički
Na osnovi iznesenoga mogli bismo navesti neka od pravila koja bi dobar
pripovjedač priča morao uvažiti, odnosno kompetencije koje bi morao
posjedovati:
• vjerovati u priču kako bi njezina poruka bila snažna i jasna
• kad je god moguće pričati bez predloška tako da napamet
znamo shemu priče, odnosno tijek radnje, tzv. kostur priče i
ključne rečenice
• često uklopiti ponavljanja (formule)
• s publikom održavati kontakt očima
• kad god je to moguće pričati u krugu kako bismo postigli
prisno ozračje
• upotrebljavati geste i mimiku kako bismo potpomogli radnju i
njezin tijek
• ako je potrebno, osim gesta i mimike, umetnuti pokret (ovisno o
priči, to mogu biti i plesni koraci)
• ponekad upotrijebiti određena odabrana sredstva
• uvažavati vrednote govorenoga jezika: (intonaciju, ritam, tempo,
stanku, intenzitet)
• ne pričati prebrzo, ako smo u dvojbi, radije primijeniti
polaganiji tempo
• eventualno upotrijebiti različitu boju glasa za različite uloge