Lutz Pickardt
Svaki praktičar zna da nepouzdanost i destruktivno ponašanje samo
jednoga sudionika može bitno otežati rad s cijelom skupinom, može
izazvati snažne konflikte koji razaraju cijeli proces rada. Ne postoji li
prezentacija na kraju, na dulje je staze teško zadržati napetost i
uzbudljivost rada, zaokruženost strukture, čak i skupinu na okupu.
Ponekad skupine usmjerene na proces rada počinju kao visoko motivirane i
ambiciozne, u početku se osjećaju odlično i predano radu, međutim, nakon
nekoga vremena motivacija popušta, dio sudionika postaje neredovit i
nakon nekoliko tjedana ili mjeseci prestaju dolaziti. Ostali su članovi
skupine frustrirani pa i oni počinju bivati neredoviti, tako da vam na kraju
preostaje samo da odustanete od cijeloga projekta.
Ne tvrdim da se ovako nešto događa svim skupinama usmjerenima samo na
proces rada, ali znam da se ovakvo polagano odumiranje skupine događa
prilično često. Mislim da se to može izbjeći, ili barem ublažiti, tako da se
rad planira u kraćim intervalima, odnosno u okviru projekata koji imaju
jasno određen početak i kraj.
Prikaz nedostataka u radu usmjerenom na proces:
•
•
•
•
•
•
•
Nekim sudionicima može nedostajati izvedba/prezentacija.
Nedostatak discipline i motiviranosti.
Nedostajanje cilja može voditi do nepouzdanosti.
Manje je izazova, pojedinci ostaju u okviru svoje zone ugode.
Poteškoće s dramaturgijom u dugotrajnim projektima.
Kontekst cijeloga projekta možda neće biti shvaćen i prihvaćen.
Popuštanje motivacije, napuštanje skupine, projekt odumire.