- 36
Prikaz prednosti u radu usmjerenom na proces:
• Nema pritiska izvedbe.
• Nema procjenjivanja – sve je u redu i svi su u redu.
• Vrijeme je luksuz kojeg si možete priuštiti.
• Ne postoji usmjerenost prema cilju.
• Učitelj/voditelj ima dovoljno vremena za svakoga pojedinog člana skupine,
može ga saslušati i na odgovarajući način odgovoriti.
• Nemiri i konflikti mogu se polako rješavati.
• Ako netko ne dođe na neki sat, to neće imati značajne posljedice na rad.
• Koncept se lako može prilagoditi situaciji.
Međutim, usmjerenost na proces u polju umjetničkoga obrazovanja ima i
negativnu stranu, kao i zamke koje vrebaju na takvome putu. Sudionici, i to
ne samo tinejdžeri i mlađi adolescenti, nego i djeca i odrasli, često ne vide
puno smisla u tome da se bave kazalištem bez da u nekom času stanu na
scenu i pokažu svoju izvedbu. E sad, možete reći da, to je upravo taj uzorak
ponašanja, izraz njihovoga prihvaćanja ranije kritiziranoga društva koje
potiče usmjerenost izvedbi, performativnost – i upravo na tome se može
raditi s njima i tako ih dovesti do toga da uče i razvijaju se. To može i ne
mora biti istina, ali mi se u svakom slučaju susrećemo s takvim stavom i
moramo naći adekvatan odgovor na njega. Vjerujem da je nečija želja za
samoizražavanjem koja uključuje i prikazivanje drugima potpuno
prihvatljiva.
Jedna od posljedica nepostojanja zajedničkoga cilja često je manjkava
disciplina i nedovoljna posvećenost sudionika. Kako ne postoji jasan cilj u
predstavljanju rada na kraju, lako se može dogoditi da dio sudionika ne
shvaća taj rad ozbiljno ili su im od kazališne igre važnije druge stvari.
Možda se koriste prostorom koji su dobili za neke svoje planove, dolaze da
bi upoznali djevojke ili mladiće (što je legitimno), razgovaraju s drugima,
igraju igre, bore se ili prepiru s voditeljem. Kazališni rad ih ne zanima
dovoljno da bi bili pouzdani pa su neredoviti na satovima (ovo ne vrijedi za
situacije kad moraju biti tamo jer se rad zbiva u školi).