Vladimira Velički
Nastojeći naći odgovore na ta komplicirana pitanja – iz sfere fizičkoga i
metafizičkoga – velike priče i legende nisu donosile samo olakšanje u
mračnoj svakodnevici, nego i užitak i čaroliju: imale su moć da utišaju
svaki glas u prostoriji, znale su kako oduzeti dah i natjerati znatiželjno srce
da poskoči kad čuje onih nekoliko jednostavnih riječi: „Bilo jednom
davno…” (Kearney 2009: 16 cit. prema Velički 2013: 21).
Kako bi jedna priča bila kvalitetno ispričana, pripovjedač mora posjedovati
određene osnovne kompetencije. Tako je bilo još u vrijeme oralne kulture.
Pripovjedač nije mogao biti bilo tko, morao je imati određeni talent i
svladati umijeće kako bi stekao vještinu pripovijedanja. Dobri pripovjedači
bili su radosno dočekivani i slavljeni poput junaka. U prošlosti su
pripovjedači priča putovali iz mjesta u mjesto i imali su vrlo važnu
funkciju. Oni su pričali o životnim istinama i o životu samom u svim
njegovim nijansama. Bili su čuvari životnih mudrosti. Znali su da u životu
postoji i dobro i zlo, i svjetlo i tama, dan i noć, plima i oseka, ljeto i zima…
Kao pripovjedači i kao znalci ostajali su u neutralnoj poziciji (Günther
2007). Čak i kad su govorili o čudima, ostali bi neutralni: čuda se ponekad
događaju, i to je poznata stvar. Na taj su ih način slušatelji doživljavali
vjerodostojnima. Zadaća im je bila slušateljima prenijeti poruku da se
teškoće i izazovi u životu mogu svladati, zajedno sa slušateljima prolazili bi
put prepun izazova sve do sretnoga kraja. Osobnost pripovjedača nije
stajala u prvome planu, nego priča sama.
Pripovjedačke tradicije u cijelome svijetu imaju nešto zajedničko. Cilj im je
uvijek pobuditi interes kod slušatelja, a načini na koje se to postiže
razlikuju se u različitim tradicijama. Ponekad je priča bila prenošena samo
riječima, a ponekad je bila ispričana plesom, glasom/glazbom ili
kombinacijom navedenih načina uz upotrebu određenih sredstava. Navest
ćemo u nastavku rada samo neke od pripovjedačkih tradicija (Read
MacDonald 1999), odabrane između ostaloga i zbog svoje različitosti, te
razmotriti čemu nas one danas mogu podučiti, te kako na temelju njih
možemo obogatiti svoje pripovijedanje. Jer kad pričamo priču, mi dijelom