Vladimira Velički
Mnogi autori razmatrali su važnost priče kako u odgoju i obrazovanju, tako
i u mnogim drugim područjima. Među ostalima možemo spomenuti
Stephena D. Krashena koji je u svojoj knjizi !e Power of Reading: Insights
from the Research (Krashen 2004) sakupio i analizirao recentna istraživanja
vezana uz značenje priče i čitanja, te Kendalla Havena koji u knjizi Story
Proof: !e Science Behind the Startling Power of Story (Haven 2007) analizira
istraživanja iste tematike te na temelju neuropsiholoških istraživanja ističe
važnost koju priča ima u razvoju ljudskoga mozga. Navedeni autor sakupio
je iskaze preko stotinu profesionalnih pripovjedača, 1 800 praktičara
(najviše učitelja) koji u radu koriste priče. Analizirao je preko 150
kvalitativnih i kvantitativnih istraživačkih studija s temom priče i
pripovijedanja te efikasnost njihovoga uključivanja u odgoj i obrazovanje,
poslovni svijet, medicinsku i narativnu terapiju i dr. Budući da je i sam
pripovjedač, koji je pričao pred ukupno više od 4 milijuna ljudi, te vodio
radionice s oko 20 000 studenata i 40 000 učitelja, u knjizi je opisano i
njegovo iskustvo, s nedvojbenim zaključkom o važnosti priče i pričanja za
razvoj ljudskoga mozga i obrazovanje djece i odraslih. Detaljan prikaz
istraživanja premašio bi opseg ovoga rada, a i njegov cilj, no smatramo
bitnim spomenuti ovako obiman znanstveni korpus vezan uz značaj priče i
pripovijedanja.
Dakle, kao što je iz istraživanja vidljivo, priče (narativni tekstovi) posebno
su dobro motivacijsko sredstvo, kako za sveukupno učenje, tako i za učenje
jezika. Ako se posreduju višeosjetilno tada ostaju duboko u pamćenju,
potiču empatiju i djeluju na sveukupni razvoj. Osim toga, poznato je da se
”jezik uči slušajući, govoreći i promatrajući” (Agazzi 1950: 58-60) i da je
jedan od temeljnih zadataka odgoja u predškolskom i ranom školskom
razdoblju, naučiti djecu razumjeti i govoriti materinski jezik, koji će na taj
način postati temelj kasnijega učenja, komuniciranja i doživljavanja svijeta
i odnosa prema njemu. Kao posljedicu čestoga rekonstruiranja priča
možemo uočiti velik tekstno-gramatički senzibilitet kod djece. Ona
razvijaju osjećaj za unutarnje međuovisnosti jednoga teksta, a to je temelj
za povećanje sposobnosti u narativnom području, dakle, za povećanje