Vladimira Velički
Uvodna razmatranja ili zašto su nam potrebne priče
Priče unose red u kaos suvremenoga života, daruju nam predvidljivost
umjesto neizvjesnosti, ritam i strukturu. Moć koju metafora ima te njezin
utjecaj na razumijevanje svijeta, poznata je od davnina. Ljekovitost priča,
pomoć koju nam one pružaju u olakšavanju snalaženja u životu, vrijednost
je koju odrasli ne bi smjeli zaboraviti, umijeće koje je postojalo u prošlosti,
tradicija koju valja poštovati.
Priče nam nude korijene i sigurnost. Razmatrajući i analizirajući različite
priče i načine njihova prenošenja, znanstvene radove i relevantna
istraživanja, dolazimo do zaključka da, usprkos suvremenim medijima,
pričanje, naracija, neće nestati. Ne može se poreći da računala i internet,
pojava hiperteksta i multimedijske fikcije odnosno hiperfikcije, ugrožavaju
ideju kontinuiranoga iskustva kakva je bila posredovana tradicionalnom
linearnom naracijom. Međutim, to još uvijek ne znači da smo došli do
kraja priče i pričanja. Kad bi priče nestale, nestalo bi ono bitno ljudsko,
onaj trenutak kad kažemo: Pričaj mi… o svemu. Trenutak empatičnosti i
zajedništva, pozornoga slušanja, razumijevanja i utjehe koji nas čini
blagima u ljudskosti i daruje nam snagu za lakše podnošenje težine života.
Posredovano iskustvo govora u svim njegovim nijansama također bi,
nestankom priče i pričanja, bilo izgubljeno. Ne bismo sebi mogli više
objasniti niti svijet, a ni sebe same. Stoga priče traju i dalje, unatoč slutnji
da pripovijedanje nestaje pred naletom površnosti i konzumerizma kojega
zastupaju teoretičari poput W. Benjamina, R. Barthesa i J. Baudrillarda.
Oni govore kako razni oblici ekskluzivne vulgarizacije intimnosti i
privatnosti u popularnoj kulturi kao da iscrpljuju temeljnu ljudsku
potrebu da se kaže nešto smisleno i pripovjedački strukturirano (Kearney
2002: 20).
Suprotno ovome mišljenju, istovremeno se javlja stav da nove tehnologije
virtualiziranoga i digitaliziranoga zamišljanja nipošto ne iskorjenjuju
naraciju, nego da zapravo mogu otkriti nove načine pripovijedanja,
nepojmljive u prethodnim kulturama (Kearney 2002: 21).