-412
potencijal), no može nam dati naznake kada je potrebno reagirati i dalje
istražiti problem.
Kao što je to praksa s odraslim igračima, i s djecom se na kraju igre može
sjesti i porazgovarati o njihovome iskustvu. To im dozvoljava da osvijeste i
s drugima podjele emocije i iskustva iz igre. Uz razvoj emocionalnih
kompetencija, ova nam faza igre omogućava da s djecom izravno
razgovaramo o scenama u igri koje su ih se posebno dojmile, propitamo
akcije nekih likova, razmislimo o alternativnim tijekovima igre koji su se
mogli dogoditi i slično. Tako se može djelovati na moralni razvoj, razvoj
apstraktnoga mišljenja i komunikacijskih vještina.
Potencijalne mane
Uz sve navedene vrijednosti koje LARP može imati u odgoju i obrazovanju,
bitno je razmisliti i o potencijalnim nedostatcima. Za početak, postavlja se
pitanje može li se LARP primjenjivati sa svim dječjim uzrastima. Za
tinejdžere već postoji obrazovna praksa koja se vrlo uspješno provodi
primjenom LARP-a, no što je s djecom predškolske i ranije školske dobi?
Po dosadašnjem saznanju ne postoji LARP praksa koja se koristi u radu s
djecom navedenoga uzrasta. Tu se otvara mogućnost za testiranje i
istraživanje, kako bi se djeci i te dobi mogao približiti LARP. Osobno sam
imao priliku testirati LARP s djecom predškolske dobi i to će iskustvo biti
opisano u sljedećem poglavlju.
Osim potencijalnih teškoća kod približavanja LARP-a mlađoj djeci, može
se izraziti zabrinutost oko pretjeranoga uživljavanja u uloge. Što ako se
djeca previše užive u igru te prestanu razlikovati igru i likove iz igre od
stvarnih ljudi, odnosno drugih igrača? Odrasli ljudi ponekad prenesu
previše onoga iz igre u stvarni svijet pa možemo pretpostaviti da se to može
dogoditi i djeci. Zbog toga je vrlo važno da odrasli voditelj igre takve
slučajeve zna prepoznati i na njih pravilno reagirati kako bi se spriječile
moguće negativne posljedice za djecu.