Dorijan Strnad
Kako bi njihovi likovi u igri bili uspješni, djeca će morati primjenjivati i
razvijati socijalne vještine.
Još je jedna odlika LARP-a to što dozvoljava isprobavanje različitih
ponašanja i njihovih posljedica u sigurnome okruženju. Djeca mogu naučiti
kako neka ponašanja nisu prihvatljiva ili djelotvorna, a da njihove
posljedice ne snose sama, već ih snose njihovi likovi. Ovdje na kreatorima i
voditeljima igre stoji odgovornost da ponašanja koja nisu prihvatljiva i
djelotvorna u stvarnome životu učine takvima i u igri.
Prilikom uživljavanja u uloge djeca mogu na površinu pustiti misli i
osjećaje koje inače drže u sebi. Vrlo je dobar primjer iskustvo kolege
odgajatelja Gorana Dimića koji mi je prepričao jednu situaciju, koja se
pojavila u skupini tijekom vođenja procesne drame. Iako je u ovome
primjeru riječ o procesnoj drami, a ne LARP-u, radi se o uživljavanju u
uloge, a osim toga, kao što će kasnije u radu biti detaljnije raspravljeno,
postavlja se pitanje može li LARP za djecu predškolske dobi biti znatno
drugačiji od procesne drame.
U primjeru koji mi je kolega Dimić prepričao radi se o procesnoj drami u
kojoj su djeca ulazila u uloge patuljaka, a jedan je dječak jako htio biti
patuljak zaštitnik. Taj je dječak često izražavao želju da bude zaštitnik, a
kad je Goran proučio što se iza toga nalazi, ispostavilo se da je dječak
nedavno dobio mlađega brata i da vjeruje kako je njegova uloga da ga
zaštiti.
Kad djeca na ovaj način pokazuju što im je u životu važno i što ih muči, oni
koji s njima rade to mogu primijetiti i, ako je potrebno, reagirati. Ponekad
će djeca pokazati ponašanja koja su vrlo neprilagođena i neprimjerena
njihovoj dobi. To nam može pomoći da otkrijemo potencijalne probleme
ili teškoće i na vrijeme na njih odgovorimo. Naravno, LARP nije
dijagnostički alat (iako bi uz kreativnost i stručnost možda imao i taj