Dorijan Strnad
Ono što se još može napomenuti jest mogućnost fizičkih ozljeda tijekom
igre, pogotovo ako igra zahtjeva više kretanja, no takve ozljede događaju se
u svim dječjim igrama i važno je samo da se, kao i kad se igraju odrasli,
prioritet stavi na sigurnost pojedinca iznad same igre te se odmah reagira
na ozljedu i osigura da je igrač dobro prije nastavka igre.
Provođenje larpa s predškolcima
S obzirom na to da nisam našao primjere provođenje LARP-a s djecom
predškolskoga uzrasta, odlučio sam sam to isprobati. Uz pomoć kolegice
Viktorije Lovrinčević osmislio sam LARP za petero djece starosti od 6
godina na više. Igra djecu stavlja u uloge nekoliko pustolova u
fantastičnome svijetu koji su se našli u nezgodnoj situaciji i moraju
surađivati kako bi se iz nje izvukli. Ja kao voditelj igre ulazim u ulogu
čarobnjaka koji će im u tome pomoći. Glavna je pretpostavka igre da su
likovi zapeli u špilji a da bi se spasili moraju otvoriti čarobni portal. No,
mogu otvoriti portal samo jedne boje i kako bi ga otvorili svi se moraju
složiti u koju zemlju putuju portalom, odnosno koju boju portala žele
otvoriti. Osim toga postoji još nekoliko zadataka koje djeca moraju riješiti
kako bi portal otvorila.
Igru sam do sad imao prilike provesti dva puta, jednom s cijelom grupom
od 6 godina i jednom s grupom u kojoj su sudjelovala i nešto starija djeca
(između 6 i 10 godina) i u kojoj je sudjelovalo šestero djece pa je zahtijevala
malo moje improvizacije s obzirom da je namijenjena za pet igrača pa je
samo pet likova bilo spremno. Tijek obje igre bio je vrlo sličan. Djeca su se
zabavljala i rješavala zadatke, no nisu se baš uživjela u likove. Bilo im je
važnije da riješe zadatak, nego da njihov lik dobije što je htio pa su likovi
vrlo brzo odbačeni. Tako je uspjeh bio mješovit jer su se djeca zabavila i
uživala, no nisu se jako uživjela u uloge.