-366
Zapažanja:
Učitelj u ulozi Velike Sanjalice funkcionira u razrednoj nastavi. Učenici
ovaj lik prihvaćaju s veseljem i ne preispituju razlog njegovoga postojanja.
Učenici razredne nastave s lakoćom ulaze u komunikaciju s Velikom
Sanjalicom i prihvaćaju njezin poziv za pomoć te postaju graditelji muzeja.
U prvome razredu (Ivica i Marica) muzej se nalazi na drugom kraju šume,
oblijepljen je slatkišima i čokoladnim perecima i do njega se dolazi veselim
vlakom; u drugome se razredu (Pepeljuga) nalazi iza sedam mora i sedam
gora a ima oblik staklene cipele i do njega se, naravno, dolazi čarobnom
kočijom koja leti zrakom. U četvrtom se razredu (Vlak u snijegu) muzej
nalazi u velikom gradu i do njega se dolazi vlakom.
Učenici izgled muzeja vežu uz priču s kojom se bave. Maštovitost učenika u
izgradnji muzeja u pravilu potiču učitelji, a njegova su lokacija i izgled
definirani s onoliko detalja koliko to potencira učitelj koji vodi procesnu
dramu. Stoga su pojedini muzeji tek zgrade na određenoj lokaciji, a
pojedinima je smišljen cijeli sustav ulaženja u muzej, određene tajne šifre
za ulazak u pojedine sobe muzeja, kao i geste koje posjetitelju omogućuju
izlazak iz muzeja.
Muzeji izgrađeni u predmetnoj nastavi vezani su uz književna djela, ali su
istovremeno modernizirani i redovito su opremljen najnovijim dometima
suvremene tehnologije ili svjetova koji podsjećaju na razine neke videoigre.
U toj se maniri do Muzeja Gregora Samse može doći samo vlakom koji
kreće u zoru s mjesta gdje se izjutra čuje zvuk violine, a kad se do Muzeja
stigne on svoje posjetitelje proguta jer se, naravno, u međuvremenu
preobrazio u kukca koji hoda i nikada ne znate gdje se točno nalazi. Kukac
zna tko je posjetitelj jer ima telepatske sposobnosti i može očitati namjere
svojih posjetitelja.
Norin muzej, predvidivo, ima oblik lutkine kuće, no za ulazak u njega mora
se izgovoriti tajna šifra Ti si ljepota koja pripada meni i isključivo meni.