Iva Nemec
Književnih tekstova je mnogo, a mnogo je i lektirnih djela koje učenici
tijekom svojega obrazovanja trebaju pročitati i na određenoj razini
interpretirati. Upravo ta raznolikost tekstova dobro organiziranome
učitelju dopušta da svakom književnom djelu pristupi na odgovarajući
način te da u svakom lektirnom djelu na odabranome liku provede
osmišljenu interpretaciju (parcijalnu, cjelovitu ili komparativnu).
Ako se odabranim dramskim metodama učenika uspije osposobiti da
odabrani književni lik doživi kao biće kraj kojega svakodnevno prolazi, a
čiji je skroviti univerzum interpretacijom sada uspio naslutiti, čije je
probleme sada uvidio iz nekoga očišta koje može razumjeti te spoznao
izvor motivacija koje ga navode na određene radnje, smatra se da je svaki
učitelj uspio u nakani da interpretira književni lik. I ne samo to, približio
je učeniku jedan mogući način postojanja, kretanja, ponašanja, govorenja,
mišljenja i djelovanja te mu ga je urezao u živo sjećanje. Dotad papirnatome
liku, satkanom od jednoličnih slova i praznih redaka, udahnuo je život.
„Ono najvažnije što učenici stječu kroz dramsko iskustvo jest bolje
razumijevanje ljudskoga ponašanja, sebe samih i svijeta u kojem žive. Taj
rast razumijevanja, koji uključuje i promjene uhodanih načina razmišljanja
i osjećanja, čini se glavnim ciljem dramskoga odgojnog rada“ (O’Neill i
Lambert 1982: 13).
Upotreba dramskopedagoških metoda u interpretaciji
književnoga lika
Dramske metode otvaraju mogućnost ulaženja u različite dramske svjetove.
Ti svjetovi ponekad možda nemaju izravne veze sa stvarnošću kako je djeca
doživljavaju, ali su živa uprizorenja mogućih svjetova u kojima bi rado
živjeli ili pak onih u kojima se nikako ne bi voljeli zateći.
Ako interpretaciju književnoga lika uspijemo strukturirati tako da učeniku
te moguće svjetove otvorimo, sa sigurnošću smo pokrenuli učenikovu