-360
Približavanje učenika književnome liku
Istraživanja pokazuju 1 da u interpretaciji književnoga djela učenici najradije
pristupaju analizi lika.
Moje je iskustvo istovjetno te upućuje da je približavanje učenika
književnome liku u svoj njegovoj sveobuhvatnosti uspješan model, koji
učenika može zaintrigirati te ga potaknuti na promišljanje o liku i o
njegovim motivacijama te na avanturu usmjerenoga čitanja književnoga
djela, a posljedično i na ostvarivanje komunikacije sa samim djelom.
To približavanje književnome liku od učitelja zahtijeva kreativnost u
pristupu te promišljanje načina i metoda koje će upotrijebiti u postizanju
ciljeva svakog pojedinog sata. S obzirom na to da je nastava organizirani
proces usmjeren određenim ciljevima, učitelj se ne može oslanjati samo na
učenikovu spontanost i intuiciju u komunikaciji s djelom, već to mora biti
unaprijed osmišljen i strukturiran proces. Upotreba dramskih postupaka i
metoda u strukturiranju toga procesa u interpretaciju unosi fleksibilnost i
motivaciju, koje učenika mogu dovesti u situacije da stvaralački reagira,
otvori svoje ja novim iskustvima i doživljajima te na taj način započne
komunikaciju s likom, odnosno s književnim djelom.
Postoji više razina interpretacije književnoga lika. One se za svaku razinu
obrazovanja prilagođavaju recepcijskim i spoznajnim mogućnostima
učenika. Nastavni plan i program za svaki razred propisuje razine
znanstvenoga sadržaja koje učenik treba svladati.
1 Redoslijed elemenata književnoga djela kojima učenici rado pristupaju u interpretaciji
(Diklić 1990: 47):
1.
analiza lika (70 % anketiranih nastavnika)
2.
analiza fabule (50 % anketiranih nastavnika)
3.
analiza opisa
4.
analiza kompozicije
5.
analiza jezika i stila (74 % anketiranih nastavnika tvrdi da učenici nerado
pristupaju toj analizi).