-362
emocionalnu, intelektualnu i stvaralačku aktivnost.
Aktualna metodika nastave književnosti pored metode rada na tekstu,
heurističke/dijaloške metode, metode usmenoga izlaganja, metode
istraživanja i metode demonstracije predlaže i dramskopedagoške metode
kojima se učitelji u interpretaciji književnoga lika mogu koristiti zasebno
ili ih po potrebi kombinirati (Rosandić 2005).
Osnovna je zamisao ovoga rada ispitati u kojoj mjeri jedan model procesne
drame može funkcionirati u različitim uzrastima i razrednim odjeljenjima
na satu školske interpretacije književnoga djela. Takav je pristup
podrazumijevao izradu artikulacije nastavnoga sata koji uvažava
zakonitosti nastavnoga procesa, vremenski okvir dvosata te je metodički
strukturiran tako da učenika dovodi u situacije da stvaralački reagira,
preobražava i sređuje ranije stečena iskustva, razvije analogije, djeluje u
suradnji s ostalim učenicama te se s povjerenjem otvori prema novim
iskustvima i doživljajima.
Čitajući literaturu vodećih teoretičara dramskoga odgoja, koji teorijski i
praktično promišljaju različitost procesnih drama (Gavin Bolton, Cecily
O'Neill, John O'Toole i Jonothan Neelands) te inzistiraju na izgrađivanju
dramske vrijednosti odgojno-obrazovnoga rada, postalo je jasno da se
takvim strukturiranim procesom i duboko proživljenim iskustvom koje
pruža procesna drama može dubinski prodrijeti u zamagljene strukture
unutarnjih svjetova i osjećaja lika te mu se na taj način sveobuhvatno
približiti pa tako „Rabeći ključne elemente dramskog medija, voditelj i
sudionici u procesnoj drami postižu istovremeno i autentično dramsko
iskustvo i dublje razumijevanje događaja o kojem je riječ“ (O'Neill 1995, cit.
prema Gruić 2002: 18).