-314
”Međutim, to je samo oblik umjetničke mistifikacije. Kad bi tumačenja
predstave bilo bezbroj, onda bi gledanje i tumačenje podsjećalo na kazališnu
Rorschachovu mrlju. Kao što se poslije određenoga procesa ne može pojaviti
bilo koja predstava, tako je i s recepcijom publike. Redatelji i koreografi
(ne)svjesno ostavljaju tragove u svojim predstavama, a na gledateljima i
tumačima je pokušati ih na pravi način odgonetnuti. Naravno, pravi tumači su
posvećeni obični i stručni gledatelji” (Mađarev 2011: 22).
U posebnu skupinu pripadaju predstave za djecu i mlade koje su zbog
jedinstvenoga kreativnog procesa uspjele stići i do natjecateljskoga ili pratećega
programa festivala predstava za odraslu publiku. Takav presedan napravio je
monoškez 1 Ja iz Begiša Zorana Stanojevića (člana Dječjega dramskog studija
Škozorište), koji je Feliks Pašić, izbornik 7. Festivala monodrame i pantomime u
Zemunu 1979. stavio u inovativni programski blok koji bi se mogao nazvati
kazalište jednoga glumca za dječju publiku. Pašić je to ovako obrazložio: ”Osjećao
sam se obaveznim, a uvjeren sam da je to i u obvezi Festivala, da upozorim na
neka zanimljiva istraživanja u kazalištu koje se ostvaruje u jednom živom
novom, suradničkom kontaktu glumca s najmlađom publikom. Dvije
predložene predstave su iz takvoga teatra. Pridružujem im kao zanimljivu
informaciju, pokušaj jednog dječaka da sam stvori svoje kazalište; ono što se
podrazumijeva pod glumom posljednje je što je odlučivalo u tome izboru” (Pašić
1979: 8-9).
Velika medijska pozornost koja je pratila nastup dječaka Zorana Stanojevića
dovela je i do usporedbe njegovoga izvođačkog umijeća s profesionalnim
glumcima koji su bili u konkurenciji što se kosi s razlozima izbornika Pašića da
uvrsti ovu predstavu u program renomiranoga festivala. Za povijest ostaje da je
Škozorište uz Mimu Janković i Branka Milićevića Kockicu bilo rodonačelnik
kazališta participacije kod nas.
1 Monoškez je uvjetno rečeno dječja monodrama koja se razlikuje od drugih Škozorišnih igara koje
su bile kolektivno stvaralaštvo Ljubice Beljanski-Ristić i članova Škozorišta. Škezovi su Škozorišne
kratke ekspres zamislice (ili stručno: improvizacije) po ideji Gordane Marjanović (Mađarev 2009:
36).