Milan Mađarev
Lucidni Dejan Penčić Poljanski u svome kritičkom osvrtu na Festival piše ”U
stvari, Festival su spasile one predstave koje ranijih godina, kada su se strogo
poštivale propozicije, vjerojatno ne bi ni bile prikazane u Zemunu.
Prije svega tri namijenjene djeci. I Pevanjac Branka Milićevića, i Pričam ti
priču Mime Janković iz Niša i Ja iz Begiša, trinaestogodišnjega Zorana
Stanojevića, člana Škozorišta Narodnoga univerziteta Stari Grad, programi su
koji animiraju gledatelja i aktivno ga uključuju u igru.
Zamjerke da se kontakt ostvaruje kroz imitacije /Milićević/, uz povremeno
primjetno podilaženje, udvaranje publici /Janković/, da se sadržaj iscrpljuje
u pukoj zabavi, da je prava spontanost zamijenjena glumljenjem, čak kada je
riječ i o malome Zoranu, vjerojatno stoje, ali usprkos tim nedostacima, ovi
programi ostvaruju zadatak koji su sebi postavili, što s najvećim brojem
monodrama nije slučaj” (Penčić Poljanski 1979: 14).
Sudjelovanje Dečje Hamlet radionice za odrasle na 26. BRAMS-u 1991. u Malom
pozorištu Duško Radović na prvi je pogled djelovalo kao hrabar, ali logičan
iskorak u domeni ovoga festivala koji je njegovao alternativni teatar u
amaterizmu. Naime, Ljubica Beljanski-Ristić je s Klubom dramskih
komunikacija (škozorištanci srednjoškolci) tijekom 80-ih godina 20. stoljeća
organizirala prateći program radionica tako da je bilo samo pitanje kada će
se pojaviti i u natjecateljskome programu. Ana Marjanović-Šejn,
psihologinja s filadelfijskoga sveučilišta u SAD-u je s temom ovoga projekta
pisala znanstveno-istraživački projekt Komunikacija između realnoga i
fiktivnoga plana u vođenoj sociodramskoj igri.
Početne radionice imale su za cilj otkriti što je to što škozorištance zanima u
kazalištu, a onda se izdvojio lik Hamleta kao djeci najzanimljiviji lik. Dečja
Hamlet radionica za odrasle bila je tako postavljena da je publika već na ulazu
u dvoranu Malog pozorišta Duško Radović (nedjelja, 23. lipnja 1991.)
postavljena pred dilemu rečenicom Što biste željeli vidjeti jad ili čudo? a
odgovor je određivao način sudjelovanja publike u predstavi. Oni koji su
birali čudo odlazili su na pozornicu koja je zastorom odvojena od publike u