-310
Način vrednovanja predstava za djecu i mlade
S jedne strane vrednuje se uz pomoć čuvenoga izraza visibility, što znači da
predstava mora privući pozornost i prije premijere svojom temom, podjelom
uloga i redateljskim konceptom. Tijekom života predstave važno je da
predstava dobije premijernu kritiku, da sudjeluje i, zašto ne, da dobije neke
nagrade na festivalima u zemlji i optimalno u inozemstvu. Odabir predstave
i sudjelovanje na festivalima dovode do stručne recepcije – vrednovanja
predstava za djecu i mlade od strane izbornika, kritičara i ponekad
teatrologa.
Što se tiče vrednovanja dramskoga stvaralaštva za djecu i mlade u
amaterskim kazalištima na cijeni su bili i jesu, kao izbornici i članovi
povjerenstava, afirmirani glumci, pisci, dramaturzi, kritičari i redatelji. Broj
se potencijalnih ocjenjivača radikalno smanjuje kada se usklađuju njihove
profesionalne obaveze s terminima selekcija za festivale ili za članstvo u
žiriju. Zbog selekcija predstava koje su morale biti obavljene najkasnije do
ožujka i termina festivala koji su se obično održavali u svibnju i lipnju
optimalni popis željenih pretvarao se u stalnu i nepromjenjivu listu
suradnika Saveza amatera Srbije i Saveza kulturno-umetničkih društava
Beograda, koji se nisu mijenjali godinama pa i desetljećima.
Vrednovanje kazališta za odrasle, za djecu i mlade mogu provoditi kazalištarci
različitih profila, ali to najčešće rade kazališni kritičari. Vodeći kritičari
starije generacije (Jovan Hristić, Vladimir Stamenković i Slobodan Selenić)
svladavali su kritičarski zanat u hodu gledajući predstave i poučavajući
kasnije nove generacije uglavnom na Katedri dramaturgije na Fakultetu
dramskih umetnosti u Beogradu ili svojim tekstovima u časopisu, tiskanim
medijima i na valovima Radio Beograda (Muharem Pervić, Jovan Ćirilov i
Dejan Penčić Poljanski). U međuvremenu su stasale nove generacije
kritičara, koje su uglavnom završile dramaturgiju na FDU (Ksenija
Radulović, Maša Jeremić, Boško Milin, Ivan Medenica i Marina Milivojević
Mađarev).