Milan Mađarev
Uvod
Dramsko se stvaralaštvo za djecu i mlade može odrediti dvojako: 1. autorski
dramski tekstovi ili dramatizacije i adaptacije bajki, priča, romana ili
slikovnica koje su namijenjene za predstave za djecu i mlade i 2. predstave
za djecu i mlade koje nastaju na fiksiranome tekstu - dječji teatar ili tekst
predstave nastaje kreativnim procesom tijekom pripreme predstave -
kreativna drama(tika). Dječji teatar prikazuje komade koje se izvode uživo
za dječju publiku. Glumci mogu biti odrasli, djeca ili jedni i drugi zajedno.
Tekst je predstave fiksiran, dramska je radnja režirana i rabi se scenografija
te kostim. Redatelj angažira najbolje glumce i suradnike te zahtijeva radnu
disciplinu kao obavezu izvođača da bi kvaliteta premijere i reprize bila na
što višoj razini.
Kreativna drama(tika) je dramska aktivnost u kojoj djeca vođena
maštovitim pedagozima ili voditeljima stvaraju scene ili predstave i
prikazuju ih s tekstom ili radnjom koja se improvizira. Tijekom probe u
prvome je planu osobni razvoj glumaca, a u drugome je planu zadovoljstvo
igranja pred publikom (obitelj, prijatelji i prijateljice sudionika).
U svojoj je knjizi Scenska ekspresija i psihoanaliza Staniša Nikolić definirao
razliku između glume i scenske ekspresije i kazališta i scenske igre: ”Može
se reći da scenska ekspresija kao edukativna tehnika predstavlja logički
produžetak kazališne igre, budući da izražavanje kretnjama i govorom
omogućava udaljavanje od vlastitih želja i zahtjeva zajednice kojima
pojedinac postiže osobni sklad i uspješno se prilagođava društvu. Mnogi
vide u učenju tehnike izražavanja putem scenske igre posebnu podršku
mašti a time i svim ostalim vrstama umjetničkoga izražavanja, mimici,
pismu itd.“ (Nikolić 1983: 15).