- 24
Naprosto bi trebalo biti više događanja kao što su Zvjezdanine staze Centra
mladih Ribnjak, koje pozivaju školske dramske skupine na ponovni nastup.
Ili, primjerice, KAZLADU u Požegi koji lidranovcima cijele županije pruža
još jednu mogućnost nastupa u gradskome kazalištu te ih nagrađuje
okruglim stolom s vanjskim stručnjacima na kojemu se razgovara o
predstavama bez stresa (jer više nitko nikamo ne prolazi), a nakon
razgovora slijede radionice. Na taj se način uloženi trud i djece i voditelja
nagrađuje. Predstave pogleda veći broj publike, rad se afirmira i o njemu se
razgovara.
Za dramske studije i amaterske grupe trebalo bi naći mjesta za igranje u
centrima za kulturu i pučkim otvorenim učilištima, bez da im se naplaćuje
prostor. No, uvijek se nekako dogodi da prioritet, sredstva, a često i sve
termine u dvoranama dobiju profesionalne predstave. Ponekad je to
rezultat nebrige grada, županije, a ponekad ambicije ravnatelja ustanova.
Svi zaboravljaju na odgoj publike. Ako se kod djece i mladih ne razvije
ljubav prema kazalištu u ranoj dobi, teško da će oni kad odrastu hrliti u
kazalište.
Provedena anketa otvorila je još jedno vrlo važno pitanje: KAKVI su uvjeti
rada i izvedbe? Vrlo rijetko dramske skupine imaju mogućnost rada u
odgovarajućim uvjetima, a čak je i vrijeme postalo negativni faktor jer
LiDraNo susreti počinju krajem siječnja, neposredno nakon zimskih
praznika, što je prekratko vrijeme za kvalitetno postavljanje predstave.
Uvjeti rada dramskih grupa su vrlo raznoliki i uglavnom – neadekvatni.
Uvjeti izvedbe u kojima se dramske grupe prosuđuju dodatni su problem, o
kojem malo tko vodi računa pri prosudbi. Prvi je primjer LiDraNo.