Ines Škuflić-Horvat
Ova je anketa otvorila nekoliko pitanja, vezanih uz prosudbu, no i uz sliku
u javnosti. Iako se LiDraNo naziva smotrom, vjerojatno zato da se ne bi u
prvi plan stavila kompeticija, on jest izlučan. Egzaktna je činjenica da su
od npr. 29 osnovnoškolskih predstava koje su igrale na gradskome susretu u
Zagrebu ove godine, za državnu smotru izabrane tri.
SKAZ je kratica za Susret kazališnih amatera Zagreba, ali s toga se susreta
na kojem igra 40-ak predstava, dalje ide susretati 5 predstava na Festival
kazališnih amatera Zagreba. Samo te predstave gleda izbornik i bira jednu
do dvije za državni festival.
Školska grupa koja sudjeluje na LiDraNu, ima mogućnost igranja na
školskome, općinskome, županijskome/gradskome i na kraju državnome
susretu – četiri puta. Većina predstava koja ne prođe dalje, možda zaigra još
jedan do dva puta u nekome razredu, susjednoj školi, danu nečega… I to
smatram najvećim problemom.
Predstava se postavlja da bi igrala. Samim nazivom susret i smotra neće se
smanjiti problem nemogućnosti češćega igranja predstave, što je za većinu
izvođača i voditelja ključna frustracija pri neprolaženju na sljedeću razinu.
Ako si ispao, predstava kao da je zaboravljena ili se smatra nedovoljno
vrijednom i više nema mogućnosti izvedbe! No, problem nije nerješiv.
Potrebno je nešto sredstava i - dobra volja.