Katja Petrović
pokazivanje vlastitih sposobnosti, a angažiranost i poučnost kazališta u
potpunosti se gubi (barem u tome kako oni vide svoje izvedbe ili kako ih ne
gledaju). Na ovo se pitanje nadovezuje i iduće Voliš li glumiti u predstavama?
na kojemu je samo 5 % ispitanika odgovorilo da ne voli te je tako ponovno
dokazano da su javni nastupi djeci potrebni i da ih žele.
Prema odgovorima učenika predstave se najčešće prikazuju na priredbama
(59 %), na LiDraNu (39 %) te na nastavi (5 %) i u školi na priredbama (5 %). 3
Zanimljivo je da je LiDraNo jednom godišnje, a ipak mnogi učenici
smatraju čestim izvođenje svojih predstava baš na ovoj smotri, što je
možebitan pokazatelj da učenici ipak ne prikazuju svoje predstave dovoljno
često te su željni javnih nastupa. Postavlja se još jedno pitanje, moraju li
školske predstave biti uvijek dio škole ili bi se mogle izvoditi na drugim
gradskim manifestacijama, u nevladinim udrugama, vrtićima, staračkim
domovima, na fakultetima, u bolnicama i koliko je to uopće izvedivo.
Najrelevantnije pitanje Za koga se izvode predstave? dobilo je gotovo najviše
različitih odgovora koje su učenici sami ponudili. Najčešći su odgovori bili
(po 27 %) za djecu (druge učenike) i za žiri (na natjecanju), slijedi ih za roditelje
(18 %) te su ostali dobili po 5 %, a to su: za sve, za sve ljude koji dođu, za sve
zainteresirane roditelje i djecu, za sve koji gledaju, ovisi gdje nastupamo i sve gore
navedeno, dočim odgovor za profesore nije dobio nijedan glas. Zacijelo učenici
koji vole izvoditi predstave vole i da ih gledaju zainteresirani, ali je tužno što
procjenjuju zainteresiranijima žiri, nego svoje roditelje (moglo bi se tako
zaključiti budući da je više njih odgovorilo da predstave izvode za žiri, nego
za roditelje ili ih samo roditelji nedovoljno često gledaju).
3 Ovaj je odgovor ponudio jedan učenik, stoga ostaje nejasno koje su to priredbe izvan škole.