Ines Matić
Uvod
U dramskim grupama dramskih učilišta, osnovnim i srednjim školama te
inima, dramski su sati pomno planirani i imaju svoju strukturu te određene
zakonitosti. Kako bi polaznici dramskih skupina napredovali u dramskome
procesu, kao dio skupine i kao pojedinci unutar skupine, oni se uče
reflektirati na svoj rad i rad drugih polaznika. Tako je vrednovanje i
samovrednovanje sastavni dio dramskoga procesa. Na tom ih putu vodi
dramski pedagog koji je voditelj dramskoga procesa.
Vrednovanje dramskoga procesa može se očitovati u obliku samovrednovanja
u kojem sudionik procesa sam vrednuje svoju izvedbu i vrednovanju ostalih
sudionika, ostalih dramskih grupa i amaterskih i profesionalnih predstava.
Nužno je da sudionici nauče kako vrednovati i da kontinuirano vrednuju svoj
i tuđi rad te izvedbu kako bi mogli napredovati (Cash 2016). Vrednovanjem
sudionici otkrivaju svoje vrline koje daljnjim radom mogu njegovati i koristiti
se njima kao svojim adutima. S druge strane, otkrivanjem svojih slabosti
sudionici mogu raditi na njima i time ih potpuno ili djelomično otkloniti te
na taj način poboljšati svoju izvedbu.
Vrlo je lako vrednovati test iz matematike ili pravopisa određenoga jezika, jer
sami po sebi isti imaju pravila te je jedino potrebno držati se istih. No, kako
vrednovati kreativnost i što je uopće kreativnost? Carroll i Dodds navode
definiciju Barrona koji kaže kako je ”kreativnost sposobnost donošenja nečeg
novog u postojanje”, dok Brunner govori kako kreativnost zapravo ”potvrđuje
nešto što smo već podsvjesno znali” (Carroll i Dodds 2016: 23). Autorice
također navode kako NACCCE (National Advisory Committee on Creativity
and Cultural Education), u svojemu izvještaju Sve naše značajke: kreativnost,
kultura i obrazovanje definira kreativnost kao ”imaginativnu aktivnost
oblikovanu tako da stvara ishode koji su i originalni i značajni“ ( NACCCE
1999: 30).
Četiri su značajke koje odlikuju kreativnost, a one su: mašta, svrha,
originalnost i vrijednost. Upravo iz ove kompleksnosti definiranja i sastavnica