-252
učenicima uvjerljiva kako bi se s njom mogli poistovjetiti i vjerovati u ono što
rade. Kada su motivirani, učenici unose svoje ideje u radnju i osobnost lika,
lakše usvajaju sitne sugestije i tako zajednički nastaje predstava. O važnosti
teme kazuje nam i literatura ”čim se počnete baviti radom na predstavi,
morate uzeti u obzir svrhu i poruku. Treba imati na umu temu predstave i
kako se ljudi ponašaju u stvarnom životu“ (Scher i Verrall 2006: 19).
Važno je poštivati individualne razlike između učenika i podijeliti uloge
prema tome kome odgovaraju. Često treba prilagoditi uloge učenicima jer
nemaju svi jednake sposobnosti i na taj način stvoriti ozračje u kojem se svi
osjećaju uspješno i opušteno. Važno je poticati suradnju kako ne bi došlo do
pretjerano natjecateljske atmosfere. Nakon toga preduvjeta učenici se sami
počinju igrati na sceni i na njima se vidi koliko uživaju u tome što rade, a
”dijeleći kroz zajednički odgojno-obrazovni proces i stvaralački rad,
probleme, napore te zadovoljstva zbog stjecanja znanja i postignutih učinaka,
članovi skupine uzajamno se osnažuju stvarajući tako pretpostavke za sljedeći
korak, a to je drama kao javni čin, predstava, kazalište” (Fileš i dr. 2008: 15).
Kada su učenici opušteni, učitelj im ukazuje na to da su greške tijekom
predstave sasvim uobičajene i zapravo, nisu greške jer za njih nitko, osim
glumaca ne zna te da se pogreške uvijek mogu izvući međusobnom podrškom
i povjerenjem. Učenici to vrlo lako prihvaćaju. Kada su uloge podijeljene, a
učenici zaigrani na sceni, naš je cilj postignut.
Osim pedagoških ciljeva koji, kako sam već spomenula, dominiraju, za
uspješnost neke predstave važni su i umjetnički ciljevi jer ako su zadovoljeni
svi pedagoški kriteriji, a umjetnički nisu, voditelj vjerojatno neće biti
zadovoljan. Neki od umjetničkih ciljeva kojima voditelji mogu težiti su:
•
•
•
•
aktualnost teme
jasna dramaturška radnja
dinamičnost predstave
zanimljiva glazba u službi radnje