-250
Snježana Čubrilo navodi da ”postavljanje dramskog književnog teksta na
pozornicu, odnosno stvaranje predstave, nije više krajnji ili jedini cilj
bavljenja dramskom aktivnošću. Ciljevi su brojniji, složeniji i usmjereni
obogaćivanju iskustava, razvijanju društvenih sposobnosti i vještina,
kreativnosti, jačanju samopouzdanja i osobnog izražavanja” (Čubrilo 2008:
268). Autorica u istom radu nastavlja ”ciljevi su oblikovani kao nastavak i
proširivanje rada na dramskom (književnom) tekstu”, a rad na tekstu
podrazumijeva da se uvode “scenski zadaci kao što su zamišljanje
scenografije, razumijevanje didaskalija, predočavanje likova, njihova
govora, ponašanja i kretanja, uočavanje, tumačenje i stvaranje dramske
radnje” (Čubrilo 2008: 267).
Voditelj je prvenstveno pedagog koji se vodi željom za razvijanjem i
poboljšanjem odgojno-obrazovnoga rada. U središtu su njegova
promišljanja učenici i želja da unaprijede svoje izražajne i motoričke
sposobnosti primjenom raznih dramskih aktivnosti te da osvijeste govor
tijela, razvijaju maštu i kreativnost, stječu sigurnost i samopouzdanje.
Njemu su najvažniji pedagoški ciljevi rada u skupini. No, u stvaranju
predstave voditelj je i redatelj, dramaturg, scenograf, kostimograf, lutkar i
sve po potrebi pa se uz pedagoške ciljeve nameću i oni umjetnički. Voditelj
treba uskladiti pedagoške i umjetničke ciljeve.
Postoji mnogo različitih teorija o tome kako bi trebalo raditi s djecom,
treba li voditelj imati glavnu riječ ili bi dijete trebalo biti u središtu
dramskoga stvaralaštva. Možda je najbolji odgovor na to pitanje ponuđen u
knjizi 100 + ideja za dramu u kojoj autori kažu kako je jedini odgovor
”proučiti ih sve i razviti vlastiti način rada, ne prihvaćajući nekritički sve
što je pomodno ili sve što je tradicionalno, već čitajući, promatrajući i
usvajajući metode drugih ljudi ne biste li otkrili što najbolje odgovara vama
i djeci s kojom radite“ (Scher i Verrall 2005: 27). Pedagoški su ciljevi stoga
individualni ciljevi svakoga voditelja koje prilagođava svojoj skupini.