-228
Prilikom obilježavanja obljetnice rođenja pisca G. Viteza u Hrvatskome
školskom muzeju priču smo predstavili na ovaj način. Narator (dijete)
uzima slikovnicu u kojoj se nalazi štapna lutka - ogledalo, koja prilikom
čitanja priče ispada na pod. Na sceni se izmjenjuju pastirica (koja čuva
dvije ovčice), lovac (koji šeće šumom) i djeca (igraju gumi-gumi).
Primjenom dramskoga izraza na pozornici izmjenjuju se, ogledavaju u
ogledalcu i prepiru: zec, vjeverica, šojka kreštalica i medvjeđa obitelj u
potrazi za vlasnikom slike izgubljena u travi.
Male mudre glave razgovaraju u Hrvatskome školskom muzeju: Teta,
hoćemo li mi i ovdje glumiti sve kao u vrtiću? (T. D.); Ne boj se, sve ćemo isto
raditi, kaj ti je? (N. M.); Ipak je medo bio dobar jer je medvjedićima donio kruške
u džepu i razveselio ih. (T. D.); Zec je brži, može medi pobjeći. (N. C.); Naravno,
tko se gleda vidi sebe u ogledalu. (M. K.); Nije u redu što je medo ogledalo odnio
svojoj kući, možda su ga izgubili lovac, pastirica ili djeca. (N. B.) i Možda medo
vrati ogledalo kad se medvjedići poigraju. (E. K.)
Ruska narodna priča: Kaća kod medvjedića
Dramska igra: zamrznute slike medvjedići, plešu medo i medvjedica; Kaća
se probudi i zaledi; ples i Pjesma o medi, tata medo, pjeva i gega se.
Scena: kartonski tuljci, suncobran (improvizirana medvjeđa kućica),
krevetić, stol, oslikana dva velika kartona (Kaćina kućica) i stolci.
Rekviziti: lavor, metlica, posuđe, igračke, deke, poslužavnik sa slanim
kolačićima (izrađenih za Dane kruha). Likovi: Kaća i tri medvjedića.
Kostimi: Kaća u haljinici koju je sama izabrala (s vješalice iz kutića mašte),
medvjedići – s oznakama za glavu, uši (kolaž-papir) ili maska.
Prva scena: tuljci drveće i dva velika oslikana kartona (ambalaža od
namještaja, djeca ju slažu kao krov/šator prislanjajući uz ormar i krevete).
U kuću su djeca stavila poslužavnik sa slanim kolačićima, deke, peć, posuđe
i valjak.