Božica Knežević / Mirsada Accad
Druga scena: kuća medvjedića - veliki suncobran koji su djeca oslikala
(kruške i jabuke), krevet, peć, posuđe…; cvijeće koje je Kaća nabrala putem
(kolaž-papir).
Dolazi Kaća, čisti, sprema, kuha i posprema krevetiće. Djevojčica T. D.
donosi vrč s vodom, uzima brašno, mijesi i valja valjkom. Odgojitelj
smješta prazan lavor, T. D. iz vrča ulijeva vodu u lavor. Medvjedići umaču
vrhove prstiju u boju, mažu ruke ugljenom i zovu Kaću.
I mene umij, Kaća. (C. P.); Prljav mi je nosić. (D. P.) i Operi mi šapice. (N. C.).
Na kraju smo zapjevali Ovako se ruke miju. Oprali smo ruke, nosiće i lice.
Mudre su glave izjavile: Ovo mi je bila u životu najveselija igra. (P. T.); Teta,
koliko ćeš nam još puta dati vodu i lavor da ovo glumimo? (N. C.) i Smiješan je
bio L. V. kad se namazao bojom – brkovi, lice. (N. K.)
Dramatizacija na stranome (engleskome) jeziku
Dramatizacija ruši kočnice, ohrabruje djecu na aktivno učenje stranoga
jezika (engleskoga). Dramatizacijom djeca komuniciraju puno lakše, pamte
riječi, rečenice i fraze na prirodan način te se pritom dobro zabavljaju.
Uživljavanjem u karakterne likove i sramežljivo, nesigurno dijete lakše se
opušta, priča i glumi. Dramatizacija na stranome jeziku je proces. Prije
same dramatizacije upoznajemo se s ključnim riječima, rečenicama,
radnjom pomoću slikovnih kartica (flashcards), govorom tijela,
pantomimom, raznim igrama, pjesmama… Već za vrijeme čitanja/pričanja
priče komuniciramo s djecom, uključujemo ih u trenutku kada dolazimo
do dijela priče u kojem se ponavljaju određene rečenice ili fraze (is just
right). Igrom i zabavom ruši se govorna blokada i djeca samopouzdano
glume, improviziraju i dramatiziraju.