Božica Knežević / Mirsada Accad
Djeca leže i oponašaju ga. Po završetku predstave svi se provlače tunelom –
upoznaju svijet i selo Antuntuna.
Male mudre glavice su izjavile: Blago njemu, ima tunel. (T. D.); Presmiješan je
Antuntun. (D. P.) i Ja bi živio u tom selu sa Antnuntunom. (M. K.)
Grigor Vitez: Ogledalce
Dramske igre: igre oponašanja - oponašamo glasanje, hod životinja, cvrkut
ptica, zvukove prirode… Ogledalo - zec se ogledava u zamišljenom
ogledalu, popravlja si uši, brkove… Pjesme: Medo Brundo i U šumici zeko.
Plakat od kolaža: zec, medo, šojka i vjeverica u ogledalu. Iznad plakata
naziv priče i pisac (izrezana slova od kolaža). Scena: visoki tuljci od
kartona – drveće s grančicama nalijepljenim na krošnju; nacrtane ptičice
na granama i niski tuljci od kartona s cvijećem i travom. Kostimi su šivani
za nastupe djece, a djeca našminkana (zec s brkovima). Likovi: zec,
vjeverica, šojka, medvjed, medvjedica i dva, tri, pet medvjedića (po
potrebi). Ogledalce je ponekad bio poslužavnik, ponekad pravo ogledalo,
aluminijska folija nalijepljena na karton ili pladanj za kolače. Nakon
ispričane priče, djeca razgovaraju o likovima iz priče, radnji i ogledalcu u
kojem su se ogledavali. Oponašaju životinje iz priče. Djevojčica T. D. uzima
plišanoga zeca i s njim skače po sobi pa uzima ogledalce iz kutića frizera.
Dječak E. K. uzima maramu i maše (krila), glumi da je šojka. Djevojčica M.
K. ugljenom crta brkove i skakuće do zeca, prepiru se čija je slika. Djeca se
redom ogledavaju u ogledalu. Stiže medo, dječak N. C., gega se, prekida
svađu i uzima ogledalo. U kutiću kuhinje slaže medvjediće na stolce.
Djevojčica N. K. stavlja pregaču i glumi mamu, postavlja stol za ručak
(pribor za jelo i zdjelice). Medvjeđa obitelj ogledava se, razgovaraju i
ručaju. Svaki put djeca dramatizaciju izvode drugačije, u igri izmjenjuju i
uloge. Koriste se cijelom sobom pa i hodnikom.