-214
zadatkom javnoga progovaranja i kreiranja kulturne te društvene
stvarnosti. Pomoći djetetu da izađe iz intime svoje unutarnje drame i
spontane igre na svjetlo pozornice, značilo je pomoći mu da osjeti moć i
sposobnost kreiranja vlastitoga života i života svijeta u kojemu živi.
Razumijevanje, sloboda i lakoća izvedbe, osjećaj pozitivne moći koji
potječe od spoznaje da sam nešto samostalno i samoinicijativno stvarao i
mijenjao, osjećaj ljubavi, povezanosti i zajedništva, beskrajno uživanje,
zabava i radost izvođenja, sposobnost manipuliranja, neprestanoga
promišljanja i usavršavanja izvedbe neki su od rezultata rada koje sam
uspijevala prepoznavati gledajući probe i nastupe djece s kojom sam radila.
Dobri trenutci bili su oni u kojima bi se dijete usudilo prilikom javnoga
nastupa zakoračiti u improvizaciju djelića izvedbe ne narušavajući, već
usavršavajući pri tome samu strukturu i smisao predstave. Snažni razvojni
(pa i terapeutski) trenutci projekta bili su oni u kojima su dijete i pas
uvijek iznova doživljavali radost susreta ili tugu zbog izostanka susreta radi
palete životnih okolnosti, odnosa i promjena koje se mogu dogoditi psu u
Azilu od petka do petka.
Razgovarati i igrati takve trenutke po povratku u zatvoreni prostor naše
igraonice, značilo je kreativno usmjeriti emociju, a progovoriti javno o
situacijama napuštenih pasa i boriti se za njihova prava, značilo je mijenjati
svijet nabolje. Petkom u Azilu za pse trčali smo prema razumijevanju,
toleranciji i suosjećanju. Stvarali smo svijet nenasilja. Sve je otkriveno. Ono
što nam ostaje je povjerenje u neponovljivost ljudskoga bića i trenutka u
kojemu svjesno biva s drugim (ljudskim) bićima pod jedinstvenim
okolnostima ulazeći u jedinstveni umjetnički doživljaj i stvarajući
jedinstveni umjetnički čin.