Zbornik radova Zbornik Radova_small | Page 218

Slavica Benčik sebe, druge i sve ono što su istraživala, otkrivala i pounutarnjivala tijekom dramskih procesa. Bilo je divno gledati kako vladaju prostorom, glasom, govorom i tijelom, kako osjećaju jedni druge i međusobno si pomažu ostvariti snažnu zajedničku igru. Njihova radost i prisutnost mogla se vidjeti, osjetiti, gotovo dodirnuti. Neka su se djeca toliko unosila u svaku pojedinu izvedbu da nisam sa sigurnošću mogla znati kako će se odigrati djelići predstave te koja će mala i jedva primjetna iznenađenja u trenutku kreirati, ostajući pri tome u okviru onoga što smo dogovorili. Svaka nova izvedba otvarala je nove prostore izvedbene slobode, a da se nije narušavala struktura predstave. Naprotiv, predstava se sa svakom novom izvedbom sve više usavršavala. Bili su to javni prikazi dječje slobodne igre pretvorene u umjetnički čin. Bili su to javni prikazi plovidbe po dječjim beskrajnim unutarnjim potencijalima u kojima su djeca gospodarila vremenom i prostorom, dajući jasno do znanja što sve mogu postići i ostvariti u budućnosti. Budući da se radilo o projektu, osim što smo beskrajno uživali i dobro se naigrali, kraj smo morali zaključiti čvrsto opisivim ishodima. Radilo se o broju javnih nastupa, visokim rezultatima na natjecanjima, uspješno ostvarenim mirnim prosvjedima, broju udomljenih pasa, prikupljenim novcem, kojim smo školovali dvije djevojčice u Sierra Leoneu i četvero siročadi u Tanzaniji, opipljivom suradnjom s medijima, ustanovama u kulturi te nevladinim udrugama, partnerstvu s roditeljima, i na kraju sretnoj djeci čiji se broj iz godine u godinu povećavao.