Jelena Kovačić
Alison Oddey (1994) navodi kako se predstave tradicionalnoga kazališta
izvode na pozornici, unutar kazališne zgrade, odnosno u prostoru koji je
namijenjen za izvedbu, a nasuprot kojega je prostor za publiku. Izvedba
skupno osmišljenoga kazališta može biti na sceni, no uglavnom se izvodi
izvan okvira tradicionalnoga kazališta (Oddey 1994).
Fotografija 1.
Osim niza monologa i dijaloga, predstava je sadržavala i druge umjetničke
forme – ples, pjevanje te vizualne efekte.
Ova metoda rada priziva interdisciplinarnost te, uglavnom, integrira
glazbu, ples i likovnu umjetnost, odnosno sve ono čiji temelji nisu
isključivo i samo verbalni (Oddey 1994). Kako sam se priključila radu koji
je već bio u fazi osmišljavanja predstave, izostala sam s početnoga dijela u
kojem su nastajali monolozi te smo, stoga, zajednički odlučili predstaviti
moja sjećanja fotografijom. Odabrala sam fotografije koje su mi
pobuđivale određena (topla) sjećanja jer je meni u pamćenju najviše ostao
miris mojega toplog doma. Za vrijeme izvedbe fotografije su bile
projektorom reproducirane na mojem tijelu. Glazba je svirala u pozadini, a
nekolicina nas je izvodila plesni performans s projiciranim fotografijama
naših sjećanja (Fotografija 2).