-174
Skupno osmišljeno kazalište izvođaču nudi šansu istraživanja i izražavanja
vlastite politike i njegovih uvjerenja (Oddey 1994), no ključno je pitanje zašto
skupina, koja primjenjuje metodu skupnoga osmišljavanja, uopće želi
komunicirati s publikom (društvom) o određenim interesima i brigama? Zato
da bi mogla na glas progovoriti o vlastitoj, specifičnoj situaciji (Oddey 1994)
u kojoj se nalazi.
To je ono što je pokušavala multigeneracijska skupina Strefa Wolnosłowa –
komunicirati s publikom (društvom) o poteškoćama integriranja migrantskih
manjina, izreći osobne, bolne situacije koje su ih snašle i zbog kojih su
emigrirali, pokazati čega se sjećaju, a što su zaboravili dolaskom u drugu
zemlju te objasniti kako njihov život sada izgleda s ciljem boljega
razumijevanja te u konačnici i prihvaćanja.
Koncept predstave I HAVE DRAWN MORE THAN YOU CAN SEE HERE i njezina
izvedba
Metodom skupnoga osmišljavanja nastao je scenarij kojega su dokumentirali
voditelji (dramaturg i kazališna redateljica). Scenarij se sastojao od triju većih
naslova: 1. Sjećam se (pripjeva sjećanja koji je bio pod izravnim utjecajem djela
Sjećam se, a napisali su ga sudionici grupe); 2. Velika povijest (sastojao se od
autobiografskih monologa koji su dio povijesti – Drugoga svjetskog rata,
ratnih okupacija, Domovinskoga rata itd.); 3. a Napuštanje (sastojao se od
autobiografske pjesme koja govori o odlasku, zajedničkih glasova koje je
izgovarala cijela skupina te ostatka autobiografskih monologa koji govore o
napuštanju ili odlasku) i 3. b Napuštanje (grupni pripjev i dijalozi).
Predstava se odvijala na stražnjem ulazu profesionalnoga kazališta Powszechny
(Fotografija 1), čije je prostore umjetničko-edukativna organizacija koristila
za radionice i skupni rad. To je tipična karakteristika izvođenja predstava
koje su skupno osmišljene.