Jelena Kovačić
Tako su poticaji za stvaranje naše predstave bili događaji iz 2015. godine
vezani uz dolazak izbjeglica u Europu te reakcije (poljskoga) društva na taj
fenomen. Inspiracija za rad multigeneracijske grupe crpila se iz djela
2
Sjećam se Georgesa Pereca čiji su roditelji bili primorani emigrirati iz
Poljske za vrijeme Drugoga svjetskog rata te su stradali kao neprihvaćena
marginalna skupina tadašnje vlasti. Većina sudionika multigeneracijske
skupine Stefa Wolnosłowa bili su migranti ili imigranti, stranci koji su
svojevoljno ili primorano došli živjeti u Varšavu, ali isto tako Poljaci koji su
se svojevoljno priključili ovakvome načinu rada. U konvencionalnoj
predstavi glumci su izabrani zbog specifične uloge kojoj odgovaraju, manje
zbog političkoga, pedagoškoga ili umjetničkoga uvjerenja. U alternativnoj
kazališnoj praksi, poput ove, sudionici vlastitim životima pridonose
procesu i konačnom produktu (Oddey 1994) što i je glavna bit
primijenjenoga kazališta, kao i ove multigeneracijske skupine.
Primijenjeno je kazalište bliski, izravni odraz stvarnoga života s otvorenom
političkom namjerom podizanja svijesti i generiranja promjena, a
karakterizira ga kolektivni pristup stvaranju kazališnih djela u kojima sami
sudionici postaju svjesni promjene i postaju sposobni za promjenu
(Prendergast i Saxton 2009).
Vođeni pitanjima – Čega se sjećamo, što smo zaboravili? – sudionici su stvorili
autobiografske monologe koji su u konačnici postali dio scenarija. Izvedbe
ovakve vrste i jesu sačinjene od niza monologa ili scenarija koji je nastao iz
neke određene teme (Prendergast i Saxton 2009) što se razlikuje od
tradicionalne drame. Konačni je produkt proizašao iz demokratskoga
procesa istraživanja, koji se temeljilo na nizu improvizacija.
2 Georges Perec (1936. – 1982.) je francuski pisac, sin poljsko-židovskih useljenika stradalih u
Drugome svjetskom ratu (Wikipedia). Sjećam se je fragmentarna priča o Parizu koja govori o
sjećanjima, malim događajima svakodnevnoga života, o mjestima i pričama koje ne možemo
pronaći u povijesnim knjigama, no one su značajno oblikovale tkivo svakodnevnoga života
(Strefa Wolnosłowa).