Jelena Kovačić
kompetentno vođenje bilo koje aktivnosti u bilo kojem od triju dramskih
područja (dramsko izražavanje, dramsko stvaralaštvo i dramska kultura).
Dakle, radom u bilo kojem području sudionici upoznaju medij, uče pravila
njegovoga funkcioniranja i mogućnosti. I konačno, iste se tehnike, metode
i aktivnosti upotrebljavaju u raznim područjima dramskoga odgoja (Gruić
i dr. 2018).
Dramske su metode, odnosno “načini praktičnoga postupanja i djelovanja
u dramskome odgojnom radu” (Fileš i dr. 2008: 11) složeniji oblici
dramskoga rada. Te metode izdvajaju oblike koji imaju zadanu unutrašnju
metodičku strukturu pri čemu ciljevi mogu varirati te imaju pravila o
strukturiranju rada u većim cjelinama (Gruić i dr. 2018). Dramske
(odgojne) metode, ”kao oblik aktivnog, iskustvenog, istodobno osobnog i
skupnog učenja, prepoznate su kao idealne za odgoj i oblikovanje“ (Krušić
2012: 21) samostalnoga, samosvjesnoga i odgovornoga člana suvremenoga,
demokratski ustrojenoga građanskog društva. Jedna od dramskih metoda je
i skupno osmišljeno kazalište (Gruić i dr. 2018) – metoda koju sam iskusila
tijekom rada na predstavi I have drawn more than you can see here.
Skupno osmišljavanje predstave umjetničke organizacije Strefa
Wolnosłowa
Devised theatre jest sintagma koja se koristi u Velikoj Britaniji i Australiji, a
nastala je u okviru britanskoga programa theatre in education (TIE) te se
odnosila na skupine umjetnika koji su stvarali ”obrazovne programe, a ne
samo drame“ (Rogošić 2013: 81). Devising u kazalištu u današnje vrijeme
općenito označava ”stvaranje u okviru postojećih okolnosti, planiranje,
izgradnju zapleta, smišljanje, a usto i izmišljanje” (Rogošić 2013: 81) te
većina teoretičara iz toga područja (Baldwin, Oddey, Barton, Turner i
Behrdnt) pojam devising ”prvenstveno vezuju uz djelovanje izvedbene
skupine (od vremena u kojemu se javlja pa do danas)” (Rogošić 2013: 83).