Snježana Čubrilo
Primjerice, učenicima je bilo izazovno otjeloviti kugu iz Šenoine Kugine
kuće za koju su se zainteresirali na satu Hrvatskoga jezika. Šenoin jezik
teško je razumljiv svim učenicima, Romima posebno, ali ih je lik Kuge
zaintrigirao svojim mračnim, zastrašujućim osobinama i htjeli su je igrati.
Tako je nastala predstava Tri Šenoine. Iz učeničkih osobnih priča nastale su
predstave Sličice s maturalca, Lutkovac, Sasvim običan dan i druge.
Iako se inkluzivni pristup odnosi na sve učenike s poteškoćama, u ovome
radu razmatramo inkluziju vođenu dramsko-pedagoškim procesima u koju
su bili uključeni Romi. Naime, mišljenja smo da su u okruženju škole,
naselja i u cijelome društvu, unatoč provođenju (ili neprovođenju) mnogih
mjera, Romi još uvijek najranjivija skupina. Prije navođenja konkretnih
primjera iznijet ćemo što ne smatramo inkluzivnim u ostvarivanju
interkulturalnosti u našoj školi i šire.
Nerijetko su se izražavala očekivanja o dramsko-scenskim izvedbama s
prikazivanjem (atraktivne) romske tradicije. Takva stajališta, iako
pozitivna i suradljiva u odnosu na Rome, smatramo stereotipnima i čine
nam se bliskima tezi o kazališnoj interkulturalnosti. Lukić (2011: 204) to
opisuje na sljedeći način: "Unatoč dobrim nakanama ili, u najgorem
slučaju, nepostojanju svjesno loših nakana, velik dio interkulturalne
komunikacije opterećen je nesporazumima, nerazumijevanjem pa i
konceptualnim sukobima sučeljenih kultura". Romska djeca iz naše škole
nisu sva glazbeno i scenski nadarena, žive u okruženju u kojemu se,
primjerice, ne slušaju romske pjesme poznate među neromskom
populacijom. Ovdje se ne radi o kazališnoj umjetnosti, već o dramskoj
pedagogiji pa je baš zato i više potrebno naglasiti odluku da se djelićima
života romske djece ne želimo baviti površno ili na način tzv. kolonijalnog
mišljenja, odnosno, kako to navodi Lukić (2011: 204) „uz neizbježna
opterećenja, nepoznavanja, nerazumijevanja i internaliziranih presuda,
interkulturalna je kulturna (pa tako i kazališna) suradnja često ometana
recidivima kolonijalnog načina mišljenja.” Slijede četiri primjera iz prakse
u kojima se opisuju aktivnosti romskih članova unutar dramske skupine.