-154
1. Predstava Svoj djeci svijeta (šk. god. 2011./2012., učenici 6. razreda)
Predstava Svoj djeci svijeta motivirana je istoimenom pjesmom Enesa
Kiševića koja započinje stihovima Da sam ja bio prvi na mjesecu / ja poeta /
prvo bih pozdravio svu djecu svijeta. Djeca su dobila zadatak da zamisle tko bi
željela biti, što bi kao te osobe poželjeli za sebe, a što poručili svijetu.
3
Među članovima skupine bile su djevojčice Maja, Iva i Ana, Romkinje.
Maja nije nalazila likove kojima bi bila zadovoljna. Uz prijedloge ostalih
članova grupe i razgovore kojima ju se htjelo potaknuti, neko je vrijeme
pokušavala, a zatim odustala shvativši da joj ne leži dramsko izražavanje
(inače je likovno nadarena). Do odluke je došla sama, spontano i bez
opterećenja. Za razliku od Maje, Iva je odmah vrlo sigurno znala što želi
biti - princeza. Ustrajno je gradila svoj lik, a kada je na red došlo
kostimiranje, u njezinoj obitelji odlučili su da za tu svrhu Iva ima pravo na
maminu brižno čuvanu svečanu haljinu. Ta haljina, vjerujemo i jaka
obiteljska podrška u tom trenutku, bili su možda najsnažniji čimbenici
preobrazbe u lik ponosne i sretne princeze. Kao ni Maja, ni Ana dugo nije
nalazila lik kojim bi bila zadovoljna.
Pokazalo se da Ana zapravo nije bila dovoljno sigurna i da se bojala i
sramila izložiti publici, ali nije htjela niti odustati. Tražila je više vremena
kako bi se dosjetila rješenja i zaista ga je pronašla: predložila je da bude
mikrofon i da ga igra okrenuta leđima. Mikrofon je do tada bio rekvizit
kojega je Ana jednostavnim postupcima uklopila u svoj lik živoga mikrofona,
primjerice, poigrala se odmicanjem mikrofona od trenutnoga govornika,
što je bilo zanimljivo i u predstavi je dobro funkcioniralo.
Proces rada omogućio je stvaranje svojevrsnog mikrosvijeta razumijevanja,
uvažavanja i prilagodbe potrebama pojedinca.
3 Imena djece izmijenjena su u svim primjerima.