Zbornik radova Zbornik Radova_small | Page 14

Iva Gruić Zapravo, svi znamo da je vrijedan. To što se kolege u zbornici ili činovnici u ministarstvu s nama možda ne slažu, ne bi nas smjelo ni zbuniti ni pokolebati. Znamo da je dramski rad vrijedan – to bi nam trebalo biti osnovno polazište, nulta točka s koje se onda možemo uputiti na puno zanimljivija putovanja od dokazivanja njegove vrijednosti. Takva putovanja vode u istraživanje različitih načina primjene dramskih metoda, osmišljavanje strategija implementacije, istraživanje procesa učenja, povezivanje s teorijom... Vode u razmjenu iskustva, u usporedbe procesa i tehnika, usmjerenja i ciljeva. Vode u suradnju s nastavnicima iz drugih predmeta. Vode u razmišljanje o onome što je zaista važno. Takva putovanja neuspjele pokušaje ne doživljavaju kao potop nego kao lekciju, promašaje vide kao punopravni istraživački rezultat koji se smije bez straha priznati (i objaviti). Upravo ovakvo razmišljanje dovelo nas je do teme drugoga simpozija o dramskome odgoju – Poticanje kvalitete u dramskom stvaralaštvu. O kvaliteti se, naime, najbolje raspravlja iz pozicije sigurnosti u vlastitu vrijednost, kad je rat za teritorij završen. Ne možemo se pohvaliti time da je dramski odgoj u našoj sredini uspio ostvariti dovoljno dobar položaj u odgojno- obrazovnom (pa ni širem društvenom) sustavu. Ali ne moramo trošiti većinu energije na to. Možemo se, umjesto toga, na osvojenom terenu ponašati kao dobri gospodari i promišljati vlastitu praksu, tragati za boljim, kvalitetnijim, potpunijim oblicima rada, razmjenjivati iskustva s drugima, učiti i napredovati. Da bismo to mogli, moramo pisati jer je domet pisane riječi puno dalji od neposredne komunikacije.