- 06
Uistinu, ako moramo potvrdu za vrijednost dramskoga rada tražiti u
poboljšavanju učeničkih ocjena na testu iz matematike ili gramatike, onda
smo sami sebe proglasili manje vrijednima.
9
Na ovo se lijepo nadovezuje razmišljanje Jonothana Neelandsa:
on studije o korisnosti umjetnosti u školama naziva ”činovima ljubavi i
otpora”- koncipirane su kao otpor globaliziranom svijetu i
standardiziranim testiranjima (pa se istraživanje osmišljava tako da
potvrdi doprinos umjetničkih predmeta učenju temeljnih disciplina –
učenici postižu bolje rezultate na testovima ili je zbog njih vjerojatnije da
će se mladi iz siromašnih urbanih četvrti pojaviti u školi) ili su zamišljene
kao ”činovi ljubavi” jer dokumentiraju transformaciju i osobno
osvješćivanje sudionika ili demonstriraju snagu umjetnosti u poticanju
razvoja humanističkih vrijednosti. Neelands ovo razlikovanje objašnjava
konceptualnom razlikom između stavljanja naglaska na vanjske
(ekstrinzične) ili samosvojne (intrinzične) vrijednosti umjetnosti i
umjetničkih predmeta. Fleming upravo u upornim pokušajima
pronalaženja ”vanjskih” vrijednosti pronalazi jedan od razloga
marginalizacije umjetničkih predmeta. Ako sami ne vjerujemo u svoju
vrijednost, zašto bi nam drugi vjerovali?
Pođemo li od pretpostavke da bi sve umjetničke predmete trebalo
procjenjivati prema njihovom specifičnom doprinosu odgoju i
obrazovanju, čini se da bi prvi korak mogao biti pokušaj izlaska iz petlje
samodokazivanja. Ako odbacimo (ili prevladamo) osjećaj manje
vrijednosti u odnosu na ozbiljne školske predmete, nećemo imati potrebu
neprekidno dokazivati vrijednost dramskoga rada.
9 Neelands, Jonothan. 2017. Art makes children powerful – Art for the many, not the few. U: 'e
Routledge International Handbook of the Arts and Education. Ur. Mike Fleming, Liora
Bresler i John O'Toole. London i New York: Routledge: 410-417.